Kršenje ljudskih prava, finansijski problemi, nepristupačnost informacija bitnih za sprečavanje širenja virusa, ali i i otežano funkcionisanje u samostalnom kretanju i obavljanju redovnih potreba i funkcionisanju pri dobijanju zdravstvene zaštite, samo su nekih od problema osoba sa invaliditetom sa kojim su se i sa kojim se i dalje suočavaju otkad traje pandemije koronavirusa.
Tokom epidemije osobe sa oštećenim vidom su se suočavale i suočavaju se sa nizom prepreka koje im postavlja društvo, kazao je za FOS izvršni direktor Saveza slijepih Goran Macanović.
‘’Prepreke su se najviše odnosile na nepristupačnost informacija bitnih za sprečavanje širenja virusa, ali i i na otežano funkcionisanje u samostalnom kretanju i funkcionisanju pri dobijanju zdravstvene zaštite i to zbog promjenljivog režima rada zdravstvenih ustanova. Kako je jedna od najvažnijih mjera koje preporučuju stručnjaci da se drži distanca, to se kao prepreka pojavljuju taktilno neoznačene linije koje u objektima u javnoj upotrebi označavaju razmak koji se mora držati između osoba koje se nalaze u objektu. Ovdje se misli na trgovačke objekte, pošte, banke… Osim toga u mnogim objektima je dozvoljeno prisustvo samo nekoliko osoba, pa je osobama sa oštećenim vidom otežano da znaju da li se u objektu već nalazi taj propisani broj osoba i da li smiju da uđu u objekat’’, kazao je Macanović u izjavi za FOS.
On dodaje da obavezno korišćenje maski na otvorenom predstavlja otežavajuću okolnost pri samostalnom kretanju osoba sa potpunim oštećenjem vida.
‘’To zbog toga što se na dijelu lica koje se prekriva maskom nalaze različiti receptori kojima osobe sa oštećenim vidom prepoznaju prepreke u okruženju na osnovu strujanja vazduha. Naročito su bile otežane okolnosti u toku prvog talasa kada su propisivane rigorozne mjere u vezi sa slobodom kretanja jer su osobe sa oštećenjem vida koje žive same bile u težoj situaciji zbog otežanog korišćenja prevoza, obavljanja trgovine, dobijanja asistencije…’’, kazao je Macanović.
Prepreke u zdravstvenim ustanovama, u korišćenju taksija…
‘’Problem predstavlja i ograničenje broja putnika u taksi vozilima naročito onim osobama sa oštećenjem vida koje imaju porodicu jer zbog ograničenja broja putnika i zabrane korišćenja mjesta suvozača ne mogu koristiti taxi prevoz, a da ne krše propisane mjere. Osim toga, prilikom posjete zdravstvenih ustanova problem predstavlja ograničen broj osoba koje mogu ući u ustanovu, pa se nerijetko dešava da zbog velikih gužvi medicinski radnici i ne primijete da neka osoba ima oštećenje vida kako bi joj pružili pomoć pri ulasku i snalaženju po zdravstvenoj ustanovi koje su uglavnom nepristupačne jer u se u njima ne nalaze taktilne trake vodilje i ostali obavezni elementi pristupačnosti za osobe sa oštećenim vidom’’, naveo je Macanović.
OSI u još nezadivnijem položaju
Iz Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović navodi da su OSI tokom pandemije dovedeni u još gori položaj. I on je problematizovao prepreke korišćenja taksija ali i izdvaja još problema:
‘’Osim problema sa kojima se osobe sa invaliditetom inače susrijeću posebno u dijelu nepristupačnosti javnih objekata i javnih površina, javnog prevoza i dr., tokom pandemije korona virusa su bila dovedena u još nezavidniji položaj. Donošenjem mjera kojim je javni prevoz bio obustavljen, posebno taksi prevoz, kao i ograničavanjem dolaska lica koja nijesu članovi kućnog domaćinstva, u posebno težak položaj su bila dovedena lica sa invaliditetom koja su sama živjela a zavisila su direktno od pomoći drugih lica. Najveći broj primjedbi se odnosio na mogućnosti nabavke hrane, ljekova, odlaska do zdravstvenih institucija, nabavke zaštitne opreme, posebno maski za lice. Kako bi makar u manjoj mjeri mjeri uspjeli da pomognemo dijelu članova, od strane Udruženja paraplegičara Podgorica nabavljen je dio zaštitnog materijala – maski za lice, koje smo odnosili svim licima sa invaliditetom koja su nam se obratili da su im potrebne, zatim smo putem Građanske alijanse obezbijedili pakete sa prehrambenim i hemijskim proizvodima za 40 članova, od kojih je 15 paketa bilo namijenjeno porodicama djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Od strane Udruženja je u kontinuitetu bila dostupna i onlajn psiho-socijalna podrška koja je pružana od strane stručnih radnika -socijalni radnik, psiholog i defektolog…’’, kazao je Bašanović.
Nepristupačne informacije
On navodi da sajtovi na kojima se objavljuju informacije o covid-19, nisu prilagođene osobama sa oštećenim vidom.
‘’Nepristupačnost informacija se najviše odnosi na objavljivanje informacija o mjerama i drugim važnim aspektima zaštite od širenja virusa jer su te informacije često objavljuju na televizijskim ekranima u vidu teksta kojeg spiker ne izgovori, a naročito je problematično objavljivanje informacija na sajtovima kao sto su www.covid19.me i www.simptomi.me a koje nijesu pristupačne za čitače ekrana pa osobe sa oštećenim vidom nijesu u mogućnosti da u potpunosti dobiju ispravnu i pravovremenu informaciju’’, kazao je Macanović.
Finansijski problemi, kršenje ljudskih prava, neažurne institucije…
Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić navodi da je ta NVO primila 468 zahtjeva za pomoć. Građani su se za pomoć obraćali zbog finansijske pomoći, pravnih savjeta, neažurnosti institucija.
‘’Jako puno stranki nam se obraćalo zbog nemogućnosti ostvarivanja i zaštite nekih kompezatornih prava po osnovu invaliditeta, potrebe preispitivanja mjera koje je predlagalo Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT), ali je značajno povećan i broj roditelja djece s invaliditetom koji su nam se obraćali različitim povodima. Tako smo samo od početka aprila do kraja oktobra pružili 468 pravnih savjeta, informisanja, ili zastupanja. Veliki broj korisnika nam se obraćao zbog ostvarivanja prava iz domena socijalne i dječje zaštite, uključujući i pravo na jednokratnu novčanu pomoć bilo pred centrom za socijalni rad, opštinom, ili Ministarstvom rada i socijalnog staranja, te zbog jako sporog postupanja institucija imajući u vidu da situacije kao što je nova izazvana koronavirusom jednostavno zahtijevaju urgentno i pravovremeno postupanje. Zatim, obraćali su nam se i zbog nemogućnosti pokrivanja troškova stanarine, isključenja napajanja električnom energijom, i drugih komunalija, nemogućnosti obezbjeđivanja vogrijeva, ali nerijetko i zbog osnovnih životnih namirnica’’, navela je ona.
Dodaje da su pružali podršku i zbog nemogućnosti ostvarivanja redovne zdravstvene zaštite. Navodi primjer iz Berana:
‘’A posebno problematičan primjer imali smo s porodicom iz Berana koja je u jednom trenutku ostala i bez podrške zdravstvenih institucija u transportu do KBC, zbog čega je imala mnogo veće troškove prevoza od iznosa koji je refundiran od strane Fonda za zdravstveno osiguranje jer je morala organizovati prevoz u privatnoj režiji. U jednom trenutku zbog loše koordinacije institucija bila je obustavljena isplata materijalnih davanja za oko 3600 korisnika kojima je pravo priznato na određeno vrijeme zbog čega smo se, takođe, obraćali NKT’’, kazala je Vujačić FOS-u.
Bilo je žalbi i u pogledu radnog prava, dodaje direktorica UMHCG.
‘’Posebno problematičan segment odnosio se i na radna prava kao što su skraćeno radon vrijeme ili polovina punog radnog vremena, ostvarivanje prava na odsustvo roditelja zbog brige o djeci, pravo na refundacije zaradezbog privremene spriječenosti za rad, neobezbjeđivanje zaštitne opreme i drugih mjera zaštite na radu od strane poslodavaca i brojna druga. Pokrenut je i jedan sudski postupak posredstvom advokatskog tima UMHCG u oblasti rada i zapošljavanja’’, kazala je Vujačić.
Ona konstatuje da gotovo nije bilo oblasti u kojoj nijesu imali postupanja.
‘’I to za mnogo veći broj korisnika nego u redovnim uslovima, ako ih tako možemo nazvati u slučaju OSI imajući u vidu da one svakodnevno nailaze na kršenje prava, ili druge oblike nepravde i nepravilnosti’’, dodala je ona.
Vujačić navodi da svi problemi sa kojima su se osobe s invaliditetom suočile posljedica su nedostatka procjene uticaja i strategije prema osobama s invaliditetom i drugim ranjivim grupama u toku humanitarnih kriza, kakva je ova izazvana pandemijom novog koronavirusa.
‘’Navedeno se odnosi na uticaj i posljedice na zdravlje, uključujući i mentalno zdravlje, ekonomiju koja pored prihoda uključuje troškove i standard života, ali i na svakodnevni život s posebnim fokusom na socijalnu politiku. Samim tim vanredne okolnosti kakva je ova izazivaju tri puta veće posljedice jer nema strategija i podrške za njihovo prevazilaženje, niti dovoljno aktivnosti koje će preduprijediti te posljedice. Prvenstveno mislim na uticaj mjera donesenih u cilju sprečavanja širenja virusa, a koje su se negativno odrazile na osnovna ljudska prava i svakodnevne potrebe OSI. U tom smislu, zabilježena su mnogo češća kršenja ljudskih prava, i druge vrste nepravilnosti prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti i zadovoljavanju potreba, praćene nedostatkom socijalne i finansijske podrške, odnosno usluga koje će minimizovati te negativne efekte’’, kazala je Vujačić.
Ona je dodala da su svi ti problemi pojačani sa, kako kaže, ionako neodgovarajućim standardom života OSI:
‘’Neadekvatnom pristupačnošću, nedovoljnim brojem usluga u zajednici i nedostupnošću javnih usluga i servisa, te opštom neinformisanošću osoba s invaliditetom. U tom smislu, osim što su nedostajale procjene uticaja i strategije za sprečavanje negativnih posljedica virusa i dalje nedostaje adekvatna i inkluzivna politika oporavka’’.
Nadležni ne vide probleme slijepih
Macanović je naglasio da nadležni organi uopšte nisu razmatrali problem sa kojim se suočavaju osobe sa oštećenim vidom.
‘’Što se tiče pomoći države koju je pružila osobama sa oštećenim vidom, možemo reći da od početka epidemije Covid19 virusa, nijesu propisivane nikakve mjere koje se naročito odnose na osobe sa oštećenim vidom tako da nadležni organi očigledno i nijesu razmatrali da li se i sa kakvim preprekama suočavaju osobe sa oštećenim vidom’’, naveo je on.
Izostala direktna pomoć Vlade OSI
Direktna pomoć Vlade OSI i njihovim organizacijama koje su je mogle distribuirati je izostala, ne samo u dijelu mjera zaštite od Covid-19, nego upravo i mjera ublažavanja posljedica ili oporavka od krize, konstatuje Vujačić.
‘’U tom smislu, ni korisnici postojećih prava iz domena socijalne zaštite i obrazovanja nijesu bili obuhvaćeni podrškom, a kamoli osobe s invaliditetom koje prethodno nijesu imale ostvarena neka prava. Dakle, ionako restriktivan sistem posebno socijalne politike je doveo do još većeg siromaštva i lošijeg standarda života osoba s invaliditetom i njihovih porodica. S druge strane, mjerama oporavka nijesu obuhvaćene ni organizacije osobama s invaliditetom, uprkos tome što većina njih ni u ovim uslovima nije prekidala podršku ciljnim grupama, a pritom smo se i sami suočavali s nevjerovatnim izazovimazaštite zaposlenih i obezbjeđivanja sredstava za rad, bez ijedne donacije u tom smjeru’’, kazala je ona.
Vlada mogla i morala više
Govoreći o pomoći Vlade, Bašanović navodi da je mogla i morala više.
‘’I pored toga što je pandemija korona virusa uzdrmala čitav svijet, mijenjajući način života svih građana, koja je uzdrmala i mnogo veće ekonomije nego što je naša, ostavljajući veliki broj radnika bez posla, mislim da je Vlada Crne Gore i pored toga što su se pojedine mjere mijenjale i prilagođavale u skladu sa potrebama lica sa invaliditetom, mogla i morala više uraditi za ovu kategoriju lica. To prije svega mislim da je trebalo formirati posebne timove koji bi bili u kontinuitetu na usluzi ovoj populaciji, kako u dijelu obezbjeđivanja osnovnih životnih potrepština tako i u dijelu omogućavanja adekvatne zdravstvene pomoći. Osim Crvenog krsta Crne Gore, i sporadičnih jednokratnih pomoći, veliki dio ove populacije nije bio u mogućnosti da pravovremeno dobije pomoć. U ovom dijelu, ta pomoć je bila ograničena i od strane organizacija lica sa invaliditetom, jer smo se svi morali pridržavati epidemioloških mjera i radnji. Iz toga razloga i smatram da bi u narednom periodu trebalo formiraniti mobilne timove, kojima bi bili prioritet lica sa invaliditetom, posebno ona lica koja sama žive i koja ne mogu očekivati pomoć drugih građana’’, naglasio je Bašanović u izjavi za FOS.
Pozitivne stvari – bilo ih je ali…
Upitana da izdvoji pozitivne stvari u djelovanju nadležnih, Vujačić navodi da se neke incijative prihvaćene međutim ne na zadovljavajućem nivou.
‘’Pozitivnim ističemo činjenicu da smo na većinu kratkoročnih inicijativa upućenih NKT dobili odgovor ili je postupanje bilo pozitivno, međutim, ne i u zadovoljavajućem nivou u odnosu na potrebe, imajući u vidu da smo već u martu tražili procjenu uticaja Covid-19 na OSI, kao i istraživanje o troškovima života i u tom smislu postupanja nadležnih institucija da oni budu pokriveni. S druge strane, bilo je par pozitivnih odgovora poslodavaca na našu preporuku da produže ugovor o radu s osobama s invaliditetom tokom pandemije, kao i da zaposle osobe s invaliditetom koje su se prijavljivale na oglase, a ispunjavaju uslove. Pozitivnim se može ocijeniti fleksibilnost i otvorenost pojedinih državnih organa u komunikaciji i odgovorima prilikom razmatranja zahtjeva za ostvarivanje prava ili pomoći, i manja preispitivanja, pa možemo reći i manje “maltretiranja” stranki nego u periodu prije koronavirusa’’, navela je Vujačić.
Bašanović je naveo da im je Crveni krst dosta pomogao, ali je izdvojio i pomoć Glavnog grada i Golubovaca.
‘’Istakao bih saradnju sa Crvenim krstom Crne Gore, sa kojim inače imamo dobru saradnju i iz ranijeg perioda, a koji su ovom prilikom posredstvom volontera uspijevali da i određenom dijelu
članova Udruženja paraplegičara Podgorica olakšaju funkcionisanje u toku pandemije, na način što su im nabavljali i donosili neophodne proizvode iz raznih trgovinskih objekata, a u određenim situacijama i obezbjeđivali adekvatan transport do zdravstvenih institucija. Takođe, primjetna je bila i dobra saradnja sa Opštinom u okviru Glavnog grada Golubovci i Centrom za socijalni rad, koji su iz svoje nadležnosti obezbijedii dio pomoći u vidu prehrambenih i drugih proizvoda za porodice u stanju materijalne potrebe, prepoznajući u tom dijelu i lica sa invaliditetom i njihove porodice. Primjetno je bilo i da su razne institucije, a posebno zdravstvene ostavile kontakt telefone stručnih radnika koji su pružali onlajn psiho-socijalnu podršku za sve kategorije stanovništva, pa tako i za lica sa invaliditetom’’, rekao je Bašanović.
Zadatak za novu vlast – obezbijediti pristupačne informacije i otkloniti postojeće prepreke
Macanović navodi da u budućnosti treba povesto računa o tome da informacije o koronavirusa budu pristupačne osoba sa oštećenim vidom te da uzmu u obzir prepreke sa kojima se suočavaju.
‘’Ono što bi nadležni organi morali u narednom periodu da preduzmu je obezbjeđivanje pristupačnih informacija bitnih za sprečavanje širenja Covid19 virusa i da u procesu donošenja mjera i kreiranja politika u ovoj oblasti uzimaju u obzir aspekte koji mogu predstavljati prepreku osobama sa oštećenim vidom, te da otklone navedene prepreke i to naročito kroz konsultacije sa organizacijama koje predstavljaju osobe sa oštećenim vidom, a tu naročito mislimo na Savez slijepih kao autentičnog zastupnika prava osoba sa oštećenim vidom’’, istakao je Macanović.
Napraviti registar OSI
Bašanović je kao nužan korak nove Vlade naveo formiranje registra osoba sa invaliditetom, ali i zapošljavanje OSI, prilagođavanje javih površina tim osobama…
‘’Ono što smatram prioritetnim zadatkom nove Vlade je da se shodno usvojenim zakonskim propisima akcenat što više stavi na stvaranje uslova za veće zapošljavanje lica sa invaliditetom u državnim i lokalnim institucijama, čime bi dali primjerposlodavcima iz privatnog sektora da i oni krenu u aktivnije zapošljavanje ove kategorije lica, a čime bi se stvorili uslovi da mogu samostalno da brinu o sebi i svojoj porodici, ne zaviseći od socijalne ili neke druge pomoći’’, kazao je Bašanović.
Dodaje da se nada da će uz intenzivniji rad na prilagođavanju javnih objekata i javnih površina (gdje i dalje postoji veliki broj nepristupačnih državnih i lokalnih institucija, institucija iz oblasti bankarstva, pošta i pružanja drugih neophodnih usluga) ovo biti možda i trenutak kada ćemo konačno dočekati i da Crna Gora dobije pristupačni javni – autobuski i taksi prevoz, jer i pored pozitivnih zakonskih propisa, osim sporadičnih primjera, jedno taksi vozilo u Podgorici i tri u Herceg Novom, u Crnoj Gori ne postoji pristupačan ovaj vid usluge.
‘’Na kraju, mislim da je vrijeme i da se uradi registar lica sa invaliditetom, kao jedna kvalitetna baza podataka u skladu sa zakonskim propisima, koja bi bila osnov za kasnije brže i jednostavnije ostvarivanje svih zagarantovanih prava lica sa invaliditetom’’ zaključio je Bašanović u izjavi za FOS
OSI uključiti u donešenje odluka
Vujačić navodi da je neophodno da nova vlast na osnovu istraživanja razvije strategiju o uticaju korone na OSI te da u skladu sa tim razvije strategiju pomoći, tj oporavka.
‘’Ono što od početka nije uradila prethodna vlast, bi morala nova, a to je uključivanje osoba s invaliditetom u proces donošenja odluka, i konsultovanje prije konkretnih mjera, kako one ne bi imale negativne efekte za OSI, odnosno kako bi bile inkluzivne. U tom smislu, ukoliko se bude formiralo novo tijelo koje će se baviti politikom koordinacije u vezi s Covidom-19 osobe s invaliditetom moraju biti konsultovane. Takođe, očekujemo da će nova vlast iskoristiti i proučiti realizovana istraživanja o uticaju Covid-19 na ranjive kategorije i razviti strategiju oporavka od krize’’, poručila je Vujačić.
Komunicirali uz poštovanje mjera
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je tokom cijelog perioda pandemije koronavirusa bilo otvoreno za sve molbe i žalbe građana bez obzira na invaliditet i njihovo lično svojstvo, naravno uz poštovanje svih mjera sprečavanja širenja virusa, istakli su iz ovog resora.
‘’U najvećoj mjeri Ministarstvo je preduzimalo aktivnosti kojima se ne bi doprinijelo širenje koronavirusa, na način što je komunikacija uglavnom bila mejlom, telefonskim putem i poštom, dok su lični kontakti u najvećoj mjeri odloženi za neka bolja vremena, a sve poštujući preporuke NKT. Na taj način smo pokušavali da zaštitimo stranke i zaposlene u ovom organu. Dakle, Ministarstvo je bilo i dalje je otvoreno za sve žalbe i molbe za pomoć od strane svih zainteresovanih građana’’, naveli su u odgovoru za FOS iz resora Kemala Purišića.
O pomoći koju su opredijelili za OSI, MLJPP podsjeća na:
‘’Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je u predhodne tri godine finansiralo ukupno 74 projekta ukupne vrijednosti 1.427.871,08€, dakle skoro milion i po eura samo za finansiranje projekata/programa koji doprinose zaštiti lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti. Imajući u vidu da je realizacija prošlogodišnjih projekata u toku kao i da su nedavno zaključeni ugovori sa NVO organizacijama čiji su projekti na poslednjem konkursu podržani,te se njihovi zahtjevi najvećim dijelom odnose na produženje projekta i odlaganje aktivnosti koje se ne mogu realizovati bez ličnog kontrakta ( npr. organizovanje radionica, relaizovanje servisa za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, realokacije u cilju realizovanja kativnosti na najbezbjedniji način po zdravlje korisnika usluga, prvenstveno lica sa invaliditetom) za koje je zahtjeve Komisijauvjek imala razumijevanja’’
Oni ističu ‘’da je zbog posljedica koronavirusa, tih zahtjeva bilo u mnogo većem broju, nego ranije’’.
Izvor Fos