Balšić Đurađ II zetski vladar, Stracimirović Balšić (1385- 1403) će na početku vladavine pokušati da ojača svoj položaj u Zeti pribavljanjem podrške susjednih vladara. Vjerovatno zbog toga Đurađ se 1386. godine i oženio kćerkom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića.
Na taj način stupio je u porodične veze i s moćnim Vukom Brankovicem, koji je takođe bio zet kneza Lazara. Postoje tvrdnje i da se Đurađ II tada izmirio s Turcima, ne bi li u njima našao saveznika za borbu protiv kralja Tvrtka. Sve ove kombinacije nece Đurađu II mnogo koristiti, јеr će turski prodor na Balkan tokom 1388. i 1389. godine, učiniti beskorisnim njegove srpske saveznike, a bezopasnim njegovog najvećeg neprijatelja – Tvrtka.
Uplašeni od Turaka, svi oni će priželjkivati zajednički sporazum. Bosanski kralj Tvrtko je čak slao izaslanike Đurađu II ne bi li utvrdio mir između njega i zetskog vladara. I Durađu II je taj mir odgovarao, ne bi li učvrstio svoju oslabljenu vlast u zemlji, ali on ni po koju cijenu nije želio savez koji bi ga uvukao u rat s Turcima. . Nemajući kud, Đurađ II je krajem 1392. godine pristao da Turcima ustupi Skadar, Drivast i Sveti Srđ, te da sultanu plaća godišnji danak. Turskog vazalstva Đurađ II se oslobodio tek 1395. godine, u vrijeme dok su Turci bili zauzeti ratovanjem s Ugarima.
Ugarsko-turski sukob Đurađ II nije samo iskoristio da se oslobodi vazalnih obaveza, već i da povrati svoje gradove: Skadar, Drivast, Sveti Srđ i Danj. Krajem aprila 1396. Đurađ je napao na Radiča Crnojevića, porazio njegovu vojsku, a Radiča ubio. Savezništvo Balšića s Venecijom, od koga je zetski vladar ispočetka imao nemalih koristi, neće dugo trajati. Ubrzo je došao u sukob s Republikom zbog njene ekonomske politike u ovim oblastima. Snižavanjem carina i taksi u Skadru i Drivastu, Republika je ugrozila monopolsku trgovinu koju su vodili Balšići, a time i prihode zetske države.
Kao i uvijek kada se nejaki vladar nađe pred višestruko jačim protivnikom, Durađ je prijatelja pokušao da pronađe u neprijatelju njegovog protivnika. Neprijatelji njegovog protivnika, kojima se obratio za pomoc, bili su Turci. Ovaj Đurađev spoljnopolitički zaokret nije bio po volji Republici pa je početkom 1401. u Veneciji odlučeno da mu se ukine isplata godišnje nadoknade od 1.000 dukata.
Republika je Đurađa II smatrala krivcem i za štetu koju su joj njegovi podanici nanijeli, pljačkajući stovarišta soli. Đurađ II nije mogao biti ravnodušan prema ovim optužbama, jer su one izrečene u vrijeme kada se Republika nije morala plašiti Turaka koji su bili zauzeti ratovanjem u Maloj Aziji.
A kada se Republika nije plašila Turaka, ona je za svoje nejake susjede mogla biti i opasna. Zetski vladar je zato nevoljno pristao da namiri štetu koju su njegovi podanici nanijeli Republici i da obeća sigurnost mletačkoj trgovini. Za uzvrat, Republika mu je obnovila isplatu godišnje provizije. Nakon regulisanja odnosa s Venecijom, Đurađ II nije živio dugo. Umro je aprila 1403. godine.
Izvor: FB stranica Ličnosti Crne Gore