Risto Stijović (Podgorica, 8. oktobar 1894 — Podgorica, 20. decembar 1974) je bio crnogorski vajar. Studirao je vajarstvo u umjetničkoj školi u Beogradu od 1912. do 1914. podine, potom u Marselju 1916 -1917 pa u Parizu u „Školi lijepih umjetnosti“ od 1917. do 1923. godine. Godine 1919. prvi put izlaže na pariskom Jesenjem salonu. U Beograd se vraća 1928. Radio je i kao profesor u gimnaziji.
Radio je kao profesor crtanja u Trećoj muškoj gimnaziji u Beogradu. Na svjetskoj izložbi u Parizu 1937. dobija Gran pri za skulpturu. Godine 1963. postaje dopisni, a 1965. redovni član SANU. Njegova djela nalaze se u mnogim značajnim muzejima i kolekcijama. Dobitnik je brojnih uglednih nagrada i priznanja.
Izložbe:
Pariz 1919. (više izložbi sve do 1928.godine); Beograd 1928. i 1930. Sa Petrom i Nikolom Dobrovićem; Retrospektivne izložbe u Beogradu 1936, 1951, 1969; Monografska izložba u Novom Sadu: Spomen – zbirka Pavla Beljanskog 2006. godine.
Stijović je umro 20. decembra 1974. godine u Podgorici.
Izvor: FB stranica Ličnosti Crne Gore