Brajović Janko crnogorski vajar, (Rijeka Crnojevića, 1889. Vankuver, Kanada 1948). Višu školu za vajarstvo je završio u Beču. Bio je blizak Dvoru Petrovića. Nestanak crnogorske države, 1918. godine, Janko je doživio veoma teško. Pokušao se tome oduprijeti šireći istinu o Crnoj Gori, u Velikoj Britaniji, Kanadi, Sjedinjenim Američkom Državama. Zbog svojih aktivnosti dospijeva u zatvor Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, đe u ropstvu provodi oko 3 godine.
Uspijeva da pobjegne iz zatvora i nikad se više nije vratio na prostor tadašnje Kraljevine SHS. Odlazi u London, pa zatim u Kanadu, Sjedinjenje Američke Države, Meksiko, Kubu, Panamu đe je iza sebe ostavio velike radove u vajastvu. Radio je biste poznatih ljudi dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka.
Zbog crnogorske nepravde 1918. godine uradio je figuru Isusa Hrista u mermeru, visoku skoro 3 metra, kao i reljef Crnogorski Zbjeg. Objavio je i poznatu brošuru The Voice of Montenegro 1918. godine. Njegovi radovi i danas krase mnoge gradove i institucije u svijetu. Međutim, on je u Crnoj Gori bio potpuno nepoznat. Prvi tekstovi i nova otkrića o njemu su objavljeni u Kanadi, od strane Crnogorskog Kulturnog Društva iz Toronta.
Umro je u Vankuveru, čekajući polazak za Crnu Goru, 1948. godine. Urna sa pepelom je donesena u Crnu Goru iste godine. Sahranjen je tajno na Cetinju nekoliko godina kansije.