Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je, u nedjelju 25. po Duhovima, na praznik Svetog sveštenomučenika Klimenta i Odanije Vavedenja, 8. decembra 2019, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi, saopšteno je iz Eparhije Budiljansko-nikšićke.
Sasluživalo mu je sveštenstvo beranskog namjesništva i monaštvo Manastira uz molitveno učešće vjernog naroda.
Sabranima je besjedio Preosvećeni Episkop Joanikije, tumačeći pročitanu jevanđeljsku priču o milostivom Samarjaninu. Svako od nas je, kazao je Vladika, ranjiv i nađe se u situaciji da je kao ranjenik, ostavljen od svih, jer ljudi, po svojoj prirodi, ne mogu mnogo da pomognu, a oni koji bi mogli imaju svoje probleme i ograničenja, pa i njima treba pomoć.
„Ta situacija ogleda se na ovom čovjeku koga su razbojnici isprebijali i ostavili, misleći da je mrtav, a on je još uvijek živ. Dođe levit, onaj koji služi u oltaru, pogleda i prođe, vidje da mu ne može pomoći. Možda je i htio, ali, po svojoj slabosti, nije znao, niti je učinio. Dođe i sveštenik, i on je čovjek sa manama i slabostima, vidje i on ode. U tome sagledavamo ljude sa svojim slabostima, možemo ih osuditi, jer nijesu čovjeku pomogli, ali zbog svojih slabosti i mana, oni ništa nijesu mogli učiniti, a u dubini srca su, možda, i željeli“, naveo je Vladika.
Dodao je da je neki milostivi Samarjanin, a između Jevreja i Samarjana vjekovima nijesu bili dobri odnosi, imao milosti i snage da pomogne. Pokazao je svoje milosrđe, te je očistio rane ovom čovjeku i sve ostalo za njega je učinio da se iscijeli i spase.
„Iza tog milostivog Samarjanin krije se sam Gospod Isus Hristos. On je pokazao, hiljadama i milionima puta, da voli da svoje milosrđe stavi u nekoga od svojih vjernih i da preko njega djeluje. On je taj Koji je pomogao čovjeku, jednom čovjeku, a, zapravo, treba razumjeti cijelom čovječanstvu. Cijelo čovječanstvo treba tu pomoć, treba to milosrđe i svakome od nas treba milosrđe Božje i ljudsko. Ali, nije se milosrđe svelo samo na tog jednog milostivog Samarjanina, zato što Bog želi da se Njegovo milosrđe umnožava, i On daje snagu vjernima da imaju milosrđa i ljubavi prema bližnjima svojim“, besjedio je Vladika Joanikije.
To pokazuju žitija Svetih u kojima ima čudesnih primjera da su obični ljudi, sa svojim manama, bolestima i slabostima, cijelo svoje biće stavili u službu bližnjih.
„Imamo primjere da su liječili, nijesu se bojali zaraza od najtežih bolesnika, onih koji se raspadaju i zaudaraju, da su cjelivali njihove rane i dijelili patnje sa njima do kraja života. Tako se širilo milosrđe i utvrđivala ljubav, a ko je, zapravo, iza? To je taj milostivi Samarjanin, to je Gospod Isus Hristos, Koji je Izvor milosrđa. Neka se ne vara niko da može činiti dobra djela, u pravom smislu te riječi, bez Onoga Koji je Izvor dobra, Izvor milosti. Sa Njim treba da se poistovjetimo, da se Njegova ljubav nastani u nama i Njegova sila. Da ne budemo vjerni samo po imenu i po spoljašnjosti, kao onaj levit ili sveštenik koji redovno služi oltaru, ali su ostali samo ljudi, pokazali svoju slabost na djelu“, ukazao je Njegovo Preosveštenstvo.
On je pozvao vjerni narod da se sabiraju na svetim službama Božjim, u danima Božićnog posta, da se, iako ima dosta iskušenja, obradujemo velikom prazniku Rođenja Hristovog. Noseći, uvijek, barjak vjere mi, poručio je Vladika, nosimo radost u svojim srcima, uprkos problemima, patnji, iskušenjima.
„Ta radost je, uvijek, u dušama pravih hrišćana. Da se i mi obradujemo prazniku koji dolazi i da se sabiramo ovako svake nedjelje i praznika, a naročito kada nas poziva naša Crkva da na djelu pokažemo svoju ljubav prema svojim svetinjama, da pokažemo na djelu ljubav prema istini i pravdi, da ne dozvolimo, draga braćo i sestre, da u svojoj državi od svoje vlasti budemo diskriminisani, da naša vjera bude ponižena i obespravljena, a svaka druga vjera, mislim na katoličku i muslimansku, da dobije sva prava“, naglasio je Preosvećeni Episkop Joanikije, i poručio:
„Mi podržavamo to što su oni dobili sva prava, to je dobro i lijepo što je učinila naša vlast, ali je zlo i naopako što pod vidom tog dobra hoće da učini veliko zlo, da obespravi Crkvu koja je toliko uložila u Crnu Goru, stvorila Crnu Goru i moralno drži Crnu Goru. Mi se borimo za budućnost Crne Gore, da se Crna Gora utemelji na istini, na pravdi i na pravoj, istinskoj vjeri kao što je Njegoš pjevao: „Oltar pravi na kamen krvavi“. Za to se borimo i to nam niko zabraniti ne može, niti nam iko normalan zamjera. Kad se vrši nepravda od nas se i traži da ustanemo protiv te nepravde. Ne borimo se protiv vlasti, kamoli protiv države, nego se borimo za pravdu, i poredak, i istinu, za jednakost, za ravnopravnost. Ko može protiv toga?!“.
Foto: Eparhija Budimljansko- nikšićka