Episkop budimljansko-nikšićki Metodije služio je na praznik Prepodobnog Sisoja Velikog, u utorak 19. jula 2022., Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svetog cara Lazara Kosovskog, na Bukovoj Poljani.
Na Bukovoj Poljani se, kazao je Preosvećeni Episkop Metodije u svojoj arhipastirskoj besjedi, svjedočio Bog ne samo riječima, vjerom i životom nego i žrtvom, gdje su naši preci izvojevali bitku protiv osvajača kako bi se oslobodili i ujedinili sa ostatkom našeg naroda.
„Gospod u svetom Jevanđelju danas je propovijedao mnoštvu naroda, koji se okupio oko NJega, govorio im je kako da zadobiju blagodat i da postanu blaženi i steknu Carstvo nebesko. On je tu svoju riječ sijao kako onim vremenom kojim je prohodio zemaljskim šarom, tako i od NJegovog vremena do današnjeg dana, više od dvije hiljade godina. I sije se ta božanska i nebeska riječ po njivi Gospodnjoj koja jeste srca ljudska“.
„Ta riječ je ista i nepromjenjiva, božanska i istinita, a nije uvijek ista ta njiva na koju ona pada, odnosno ljudska srca, koja do današnjeg dana, pa i do kraja svijeta i vijeka, će da pada na ljudska srca koja je prihvataju. Dakle, istinita je i ista riječ božanska ali srca koja je primaju nekad budu okamenjena. Čovjek koji sluša riječ Gospodnju onda ne povjeruje u nju ili je samo riječima ispovjeda, ali ne potvrđuje svojim životom“, rekao je Vladika.
Dodao je da se tada riječ božanska izgubi iz srca i čovjek nastavi da živi po svojoj logici i zakonima, ne po božanskim.
„Postoji drugi srce koje se obraduje najprije tim riječima Gospodnjim i prihvati ih, počne da živi po toj riječi Gospodnjoj, Jevanđelju ali kad prve teškoće i iskušenja naiđu zaboravi na te riječi, smuti se i nastavi drugačijim životom da živi, ne onakvim kakvim je Gospod blagoslovio“.
„Postoji i treće srce i vrsta ljudi takvih srca koja kad čuju riječ Gospodnju, oni je isto prihvate rado, njoj se obraduju ali brige ili zadovoljstva ovog svijeta prerastu kao trnje i žbun to sjeme riječi Božje i uguše ga i to sjeme ne donosi ploda. Istinsko i pravo srce, koje primi riječ Gospodnju na obrađenu zemlju srca svoga, brine o njoj, stalno je pazi i potvrđuje životom svojim i djelima svojim“, besjedio je NJegovo Preosveštenstvo.
Po Vladikinim riječima, lako je prepoznati kakvo ko srce ima – prepoznaće se po plodovima života i po djelima koja čini čovjek.
„Pravo, istinsko hrišćansko srce koje primi sjeme božansko u sebe i koje ga njeguje, taj se plod ne vidi odmah ali vermenom, kad uzraste daje kao klas plešnice koji daje mnogostruki plod. I naši preci, koji su na ovom mjestu sebe nesebično dali, ljubeći svoje bližnje i žrtvovali se za svoj narod i svoj kraj, pokazali su da su imali istinska, prava srca, a to su jedina junačka srca. Kao što je NJegoš rekao da boj ne bije svijetlo oružje, nego boj bije junačko srce, odnosno srce u junaka“.
„Tako i ovi naši preci, koji su bili manjeg broja nego oni od kojih su se branili i s kojim su se borili. Turci su nadmoćniji od njih bili višestruko, ali samo brojem i kvantitetom, ali nisu bili nadmoćniji junačkim srcem. Zato su naši preci izvijevali pobjedu, znači nikad nije presudio kvantitet, količina i obim nego stanje u kome se ljudi nalaze, odnosno kvalitet i stanje srca nas, koji slušamo i primamo i sprovodimo u svoj život riječ Gospodnju“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije, zaključivši svoje arhipastirsko slovo riječima:
„Bogu našem neka je slava, i precima našim neka je hvala ne samo vojnicima i ratnicima koji su ovdje život svoj položili za vjeru i otečestvo nego i svim onim vitezovima duha, koji su na vidljiv i nevidljiv način, samo Bogu koji su poznati, uspjeli da iznesu breme ovog života do kraja i ostanu istinski, pravi i istiniti sinovi Božji“.
Bukova Poljana je visoravan na 1500 m.n.v., koja se nalazi na tromeđi Bara Kraljskih, Mateševa i Rečina. Na ovom mjestu su Vasojevići, predvođeni vojvodom Miljanom Vukovim, 11. juna 1877. godine potukli brojnu tursku vojsku u jednoj od najznačajnijih bitaka, koju je ovo slavno srpsko pleme imalo u istoriji ratovanja.