Ljudska prava, nešto što stičemo rođenjem, što je naša osnovna egzistencijalna potreba, zapostavljena su svakodnevno. Diskriminacija na osnovu pola, rase, vjere, seksualnosti, nacionlanosti, zdravstvenog stanja i mnogih drugih stvari, godinama tište ljude prave jaz među njima.
Iako živimo u 21. vijeku, kada bi poštovanje ljudskih prava trebalo da se podrazumijeva, još uvijek nailazimo na stigmatizaciju i marginalizaciju manjinskih grupa. Misao o tome da svako ljudsko biće ima pravo na slobodu izbor i na poštovanje njegovog dostojanstva nam nije još uvijek toliko bliska. Šta je uzrok svih ovih problema. Kao društvo zbog razlika diskriminišemo jedni druge, isključujemo iz zajednice zbog razlika koje su nam često neshvatljive ili suprotne našim uvjerenjima.
Čini se da baš u trenutku kada su stvari krenule da se poboljšavaju, posljedice pandemije korona virusa su izgleda još više produbile neke jazove pa su danas izgleda među najdiskriminisanijima zdravstveno ugroženi a i socijalno i materijalno nezbrinuti ljudi. Pandemija donijela još mnoge probleme. Primjetan je porast nasilja u porodici prouzrokovanog izolacijom, posebno prema ženama i djeci. OSI je utežan pristup ljekovima, terapijama i aktivnostima koje su od egzistencijalnog značaja za njih. Osnovno pravo na rad i nadoknade je takođe ugroženo i krši se svuda u svijetu.
Šta je rješnje svih ovih problema? Izgleda da je odgovor na ovo pitanje isti kao na ono šta je uzrok – društvo. Društvo koje treba da radi na razvijanju emparije i saosjećanja, društvo koje razumije i prihvata i poštuje razlike, koje prašta i želi mir.