Izolovano na polarnom arhipelagu Svalbard, Longyearbyen je najsjevernije trajno naselje na svijetu. Na pola puta između kopnene Norveške i sjevernog pola, 2300 stanovnika ovdje živi u najekstremnijim uslovima. Kada 5. oktobra zađe sunce, grad ga neće vidjeti 155 dana, sve do 8. marta sledeće godine. Većinu ovog vremena grad je prekriven potpunim mrakom.
Veliki broj turista dolazi u Longyearbyen, udaljen samo 1050 kilometara od Sjevernog pola, kako bi vidjeli Polarnu svjetlost ili kraljeve Arktika, polarne medvede i te dvije stvari su jedina atrakcija koja se tokom godine može vidjeti. Ostalo su mrak i hladnoća.
Međutim, Longyearbyen je pod ozbiljnom prijetnjom. Klimatske promjene dovele su do dramatičnih oscilacija u vremenskim uslovima Svalbarda u poslednjih 10 godina. Uz povećanu ljetnju i zimsku temperaturu, ostrvo ima više kiše nego obično, dok zimi neviđene sniježne padavine pokrivaju okolne planine. Od 2014. godine ovi vremenski uslovi doveli su do opasnih sniježnih lavina koje sa padina okolnih planina ugrožavaju grad. Danas je ovo grad koji se najbrže zagrijava na svijetu.
Tokom mračne zime, mnogi stanovnici Longyearbyena plaše se da ostanu u svojim kućama. U decembru 2015. lavina je ubila dvije osobe i uništila 11 kuća, dok je u februaru 2017. godine, još jedna lavina zbrisala još šest stambenih jedinica.
Od 2018. godine norveška vlada uložila je oko 500 miliona norveških kruna (više od 47 miliona eura) u nove stambene jedinice i zaštitne mjere od lavina. Sa 60 novih kuća koje su već izgrađene oko 500 metara sjeveroistočno od grada, u sigurnijem području koje nije ispod padine planine, jedino rešenje je bilo premještanje grada na bezbjedu lokaciju.
Gotovo niko od 30000 turista koji godišnje putuju u Longyearbyen neće znati da gradu prijete iznenadne lavine koje ugrožavaju život i imovinu. Jedino se to može vidjeti u formi čeličnih štitnika i barijera na planinama koji zadržavaju snijeg. Ove pregrade, sagrađene 2018. godine, donijele su stanovništvu izvjestan osjećaj sigurnosti.
Nažalost, prepreke se ne mogu proširiti širom doline, jer padine postaju previsoke, što znači da stotine stanovnika koji žive ispod jednostavno mora napuštiti svoje domove.
Stanovnici Longyearbyena takođe su suočeni s prijetnjom ispod zemlje. Većina zgrada u Longyearbyenu tradicionalno je izgrađena na drvenim temeljima koji se nalaze od 6 do 8 metara u zemlji koja je vjekovima stegnuta od mraza. Danas, više temperature dovode i do otopljavanja zemljišta, pa su kuće i zgrade postale nesigurne i nebezbjedne.
izvor: TU magazin