Lovćen je kultno, znamenito mjesto, jer se na jednom od njegovih vrhova nalazi grobnica-mauzolej Petra II Petrovića Njegoša, crnogorskog gospodara, vladike i pjesnika.

Status nacionalnog parka, Lovćen je dobio 1952. godine.
Površina parka iznosi 6 220 ha i zauzima teritoriju opština Cetinje i Budve.
Lovćen je primorska planina, udaljena od mora samo 4-5 km.
Najviši vrhovi na Lovćenu su Štirovnik – 1749 metara nadmorske visine (mnv) i Jezerski vrh – 1657 mnv.

Lovćenski planinski masiv je nesvakidašnje djelo prirode gdje su se razvili različiti oblici kraškog reljefa: škrape, vrtače, jame i dva polja – Cetinjsko i Njeguško.
Klima je umjereno kontinentalna i planinska, pod uticajem mediteranske, sa izraženom srednjom godišnjom količinom padavina (2500 – 36000 l/m2).

O Lovćenskim vidicima najlepše je pisao Kurt Hasert, njemacki geograf:
„Cijela Crna Gora ležala je pred nama kao na nekoj reljefnoj karti. Ovdje se sunce igralo lako pokretnim talasima Boke, tamo se svjetlucala površina Skadarskog jezera, a na horizontu se gubio plavi Jadran.
U divljoj raskoši uzdizale su se albanski Alpi i obalna planina Rumija. Oko je lutalo po beskrajnim nizovima lanaca i dolina, dok su u pozadini snijegom preliveni šiljci Durmitora i Komova slali posljednje pozdrave. Sa zelene ravnice uzdizala se Podgorica. Teško sam mogao da se rastanem od moćne slike.

A Legenda?….

Legenda kaže da je crnogorski kralj nadmudrio turskog sultana tražeći slobodu i nezavisnost za Crnu Goru. Tada je sultanu objasnio da je Crna Gora sva teritorija koja se obuhvata pogledom sa vrha Lovćena… Sultan, misleći da se sa vrha tog brda pogledom ne može obuhvatiti velika teritorija, dao je obećanje crnogorskom kralju a tek kasnije je shvatio kako ga je ovaj nadmudrio…
Ovom legendom se na slikovit način mogu dočarati vidici koji se pružaju sa Lovćena… Kažu da se u vedrim noćima vide i svijetla Italije.