Nakon završetka školske godine, razgovarali smo sa ovogodišnjim đakom generacije gimnazije “Panto Mališić”. Sagovornik, Luka Aković, izdvojio je vrijeme da nam odgovori na postavljena pitanja o uspjehu, školovanju, organizaciji, školi, ličnom razvoju, kao i o budućnosti.
Na pitanje kako je reagovao kad je saznao da je proglašen za najboljeg učenika od njih 100 u generaciji, odgovorio je: “Bilo je donekle očekivano, znao sam da ću da budem u toj konkurenciji, ali je sami momenat kada mi je iz škole javljeno da ću biti proglašen za đaka generacije bio momenat ispunjen nekom posebnom srećom, zadovoljstvom, zahvalnošću i ponosom”.
Dalji tok razgovora tekao je ovako:
“Šta tebi predstavlja ovo priznanje?”
“Potvrdu dugogodišnjeg rada, predanosti, discipline i prevazilaženja brojnih kriznih momenata koji su sastavni dio svakog srednjoškolca.”
“Koji su bili najveći izazovi tokom školovanja?”
“Prije svega ne odstupati od zacrtanog cilja, ne dozvoljavati sebi da me neki negativni aspekti u društvu odvuku sa tog puta i ostati dosledan svom radu i vrijednostima.”
“Da li postoji predmet koji ti je bio posebno drag i zašto?”
“Matematika je predmet koji mi je oduvijek najbolje išao,u kojem sam se osjećao najsigurnije i postizao najbolji napredak.”
“Kako si uspijevao da održavaš visok uspjeh tokom svih godina školovanja?”
“Doslednošću u radu i ciljem koji mi je u svakom momentu bio jasno predstavljen u glavi, a to je da se ostvarim kao obrazovan i intelektualno osposobljen građanin.”
“Šta smatraš ključem svog uspjeha?”
“Upornost, predanost u radu i najviše podrška porodice.”
“Kako izgleda jedan tvoj tipičan dan?”
“Odlazak u školu, slušanje nastave i težnja da zapamtim što je više moguće u školi, trening-košarka, popodnevni odmor, uveče rad domaćih zadataka i vježba za školu, posle toga izlazak oko 21.00 ili 22.00h ili gledanje utakmice.”
“Kako organizuješ vrijeme između škole, hobija i privatnog života?”
“Težim ka tome da uvijek napravim kvalitetan raspored, organizujem sopstveno vrijeme i samo postupam u skladu sa tim, što je više moguće.”
“Šta te motiviše da daješ svoj maksimum?”
“Zamišljam sebe u budućnosti kao osobu na nekom prestižnom položaju ili radnom mjestu. Ispred sebe imam sliku svog oca čijim putem želim da idem i dodatno se unaprijedim i ostvarim još veće ciljeve.”
“Da li si ikad pomislio da odustaneš od nekog cilja?”
“Nikad nijesam ulazio sa nekim pritiskom da nešto moram da ostvarim, težio sam da samopotencijale ostvarim koliko mogu i uglavnom sam postavljene ciljeve tražio da ostvarim u određenoj mjeri, manjoj ili većoj.”
“Šta ćeš najviše pamtiti iz gimnazijskih dana?”
“Druženje, zabave, šale, razgovore, poglede zaljubljenosti, ekskurziju i maturu.”
“Postoji li neki događaj iz škole koji će ti ostati u posebnom sjećanju?”
“Momenat kada sam držao govor u amfiteatru povodom dobijanja titule đaka generacije kao krune mog srednjoškolskog obrazovanja.”
“Šta bi promijenio u obrazovnom sistemu kada bi mogao?”
“Možda malo veću slobodu izbora učenicima u tome da se pronađu u nekim oblastima u kojima su bolji ili koji ih više zanimaju.”
“Koje osobine smatraš svojim najvećim prednostima?”
“Upornost, samopouzdanje, doslednost i težnju da sebi pojednostavim svaki problem. Šta god rešavam, pokušavam da riješim logički, ali to mi zna biti i mana.”
“Šta si naučio o sebi tokom srednjoškolskog obrazovanja?”
“Da se čovjek svemu može prilagoditi, da sam dosta ojačao svoj karakter i da se upornost i istrajnost moraju isplatiti.”
“Kako se nosiš sa pritiskom i očekivanjima okoline?”
“Smatram da je pritisak stvar ličnog doživljavanja situacije i ako se sami sa sobom osjećamo dovoljno sigurno i samouvjereno, pritisak okoline postaje zanemarljiv.”
“Kakvo je tvoje mišljenje o generaciji i omladini?”
“Smatram da dosta drugačije funkcioniše društvo i druženje danas, od toga kakvo je bilo prije, čak vidim velike razlike u druženju djece danas u odnosu na druženje mog društva kad sam bio u tim godinama, ali mislim da su mogućnosti današnjim generacijama dosta veće i predispozicije koje imaju se mogu dosta lakše ostvariti nego prije.”
“Koji su tvoji planovi nakon gimnazije?”
“Planiram da upišem Ekonomski fakultet u Beogradu. Smatram da je to fakultet koji nudi širok opseg poslova i smatram da se u tome mogu dobro pronaći, a uz to imam i kvalitetnu pomoć od strane oca .”
“Gdje vidiš sebe za 10 godina?”
“Vidim se na nekoj visokoj poziciji kao neko ko ima organizovan, kvalitetan život i konstantno napreduje i radi na sebi.”
“Koju ocenu iz života sebi daješ?”
“Smatram da nikad nije najbolja moguća i da se čovjek uči dok je živ i teži konstantnom napretku.”
“Po čemu želiš da te ljudi pamte, osim po uspjehu u školi?”
“Prije svega, kao dobrog čovjeka, druga, učenika i nekoga ko će težiti da opravda, prije svega, sopstvena očekivanja a onda i očekivanja drugih.”
Za kraj razgovora Luka šalje poruku vršnjacima, narednim generacijama i profesorima:
“Želim da svi teže da ostvare sopstvene potencijale, da teže da se ostvare na najbolji mogući način, da slijede svoje snove i da u svemu tome budu uporni, jer smatram da to sve mora doći na naplatu. Smatram da je rad najveći procenat svakog uspjeha i da talenat koji se ne iskoristi nema vrijednost. Radom se može nadoknaditi apsolutno sve i ostvariti sopstveni potencijal, u zavisnosti od zalaganja. Što se tiče neuspjeha, to je sastavni dio svakog procesa i svaki veliki uspjeh se temelji na prevazilaženju manjih neuspjeha. Čovjek treba da teži da samo uči iz neuspjeha, da ne gleda u prošlost i da se fokusira na ono što će biti u budućnosti. Želim da se zahvalim svima na više nego korektnom odnosu, podršci, poštovanji, a svojoj generaciji da poželim sreću u nastavku života i sopstvenih ostvarenja i da svako pronađe svoju najbolju verziju.”
Luka je mlada osoba koja je uporna, uspješna, ambiciozna i definitivno treba biti jedan od uzora narednim generacijama.
Srećno u nastavku školovanja!