Najveći uspjeh mu je što se bavi profesijom koju voli, a koja mu je otvorila vrata svjetskog džet seta. Kaže da su mu inspiracija bili beranski pejzaži, te da je za uspjeh u njegovom poslu neophodan talenat i žar za stvaralaštvom. Kako kaže, njegova profesija mu je donijela otmen život. To je Luka Radojević – uspješni vajar iz Berana.
Ti i vajarstvo, kako je to sve počelo?
Od djetinjstva sam maštao da ću krenuti čarobnim putem umjetnosti. Prvi dodir sa olovkom, već je u meni stvorio želju da nacrtam oblik koji sam kasnije prenio na skulpturi. Posle kroz obrazovanje sam stekao veće stupnje u kojima sam mogao da iskažem svoj izraz i da nadjem svoj put.
Odakle interesovanje baš za vajarstvo?
Gledajući brda i planine oko Berana, u njima sam vidio trodimenzionalne oblike koje liče na apstraktne skulpture. To mi je i pomoglo u kasnijem radu i karijeri, jer često sanjam naše planine i njihove oblike kada boravim na raznim kontinentima i državama.
Šta za tebe predstavlja vajarstvo?
Vajarstvo je za mene disciplina kroz koju se stvaraju djela koja su vječna na našoj planeti. I čovjek kao pojava je jedna vrsta trodimenzionalne žive skulpture, za razliku od slikarstva koja se bavi dvodmenzionalnim stvaranjem. U vajarstvu je prednost jer figura može da se sagleda iz više uglova za razliku od ostalih disciplina gdje to nije moguće.
Koje tehnike i materijali se koriste u radu? Kojim se tehnikama ti služiš?
Uvijek sam sklon eksperimentima, tako da radim svoja djela u raznim materijalima. Od omiljenih su mi: kamen, bronza, metal, aluminijum, Poliester…
Koliko si imao izložbi i koje su ti bile najzapaženije?
Do sada sam imao četri samostalne izložbe i preko pedeset grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Moje skulpture su postavljene na javnim površinama na pet kontinenata (Evropa, Azija, Afrika, Australija i Južna Amerika).
Najveći uspjeh?
Moj najveći uspjeh je da se bavim profesijom koju volim, i da od nje imam otmen život. Umjetnost mi je otvorila vrata svjetskog džet-seta preko koje sam upoznao mnogo prijatelja iz javnog života sa šest kontinenata na kojima sam dosad boravio. Svako djelo mi je drago na svoj način, skulpture postavljene na trgovima raznih gradova i kontinenata za mene su posebno važni jer time sam ostavio pečat sebe i svoje kulture.
Ko ti je bio uzor?
Od uzora iz studentskih dana naveo bih Karvađa, Konstantin Brankuši, Modiljani, Žan Mišel Baskijat i mnogi drugi.
Šta treba da posjeduje neko ko se bavi vajarstvom?
Prije svega želju za stvaralaštvom i najvažnije talenat. Posle vrijeme pokaže naša dostignuća u savremenom svijetu. Svaki umjetnik koji posjeduje jednu vrstu žara za stvaralaštvom on je u mogućnosti da stvori djela koja će živjeti vječno.
Koliko je vajarstvo razvijeno kod nas i ima li koliko talenata za taj vid umjetnosti?
Mi smo zemlja koja je prošla tranziciju iz socijalizma u liberalni kapitalizam, i to je ostavilo trag na umjetnost i kulturu. Trenutno mi zaostajemo za svjetskim tokovima, jer nažalost država nema sluha i viziju za mlade umjetnike, koji su željni više kulturnih događaja i kroz tu vizuelnu komunikaciju da ostvari uspjeh, jer bez kulture vlada mrak i teško se nazire svjetlost kao pojam slobode.
Jesi li negdje angažovan ili samostalno radiš?
Od završetka akademije 2010. godine radim kao slobodni umjetnik.
Planovi za budućnost?
Već u avgustu imam zakazan projekat u Finskoj, u septembru u Švajcarskoj. Naredne godine sam potpisao ugovor da postavim moju skulpturu iz ciklusa “Trojstvo” u Kanadi(Sjeverna Amerika), i tim projektom ću zaokružiti čitav svijet, jer sam dosad postavio skulpture na pet kontinenata (Evropa, Azija, Afrika, Australija i Južna Amerika)
Poruka mladima?
Želim da poručim našim mladim ljudima da je umjetnost put prema slobodi i jedna kreativna profesija koja im može omogućiti prolaz prema svim svjetskim destinacijama i čarima naše planete. Akademija je prvi stepenik prema tom magičnom svijetu na kojoj se uče prvi koraci i stiče prvo znanje. Mlad čovjek treba da sluša emocije i unutrašnji glas i njima da se vodi, jer samo sa emocijama mi možemo dohvatiti zvijezde.
S.M.
