Naš sugrađanin Marko Vulević, ima 18 godina. Od svoje desete godine se bavi pisanjem i učenik je Gimnazije “Panto Mališić”. Za naš portal govori o svojim uspjesima, planovima i drugim aktivnostima.
Od kad se bavite pisanjem?
Pisanjem se bavim od svoje desete godine. Još kao dijete bio sam veoma radoznao, rječit i kreativan, te su se te moje karakterne osobine počele prelivati u riječi.
Kad ste otkrili svoj talenat?
Svoj talenat sam, sad kad pogledam, ispoljavao još od najranijeg djetinjstva, ali sam ga lično uvidio na časovima literarne sekcije u šestom razredu. Na školskoj oglasnoj tabli su se uvijek nalazile po dvije-tri moje pjesme što mi je te osnovnoškolske dane ispunjavalo radošću.
Jeste li izdali neku knjigu?
Ove godine sam izdao zbirku pjesama u stihu lirske proze ”Išta bolnije?”. Knjiga je sačinjena od dvadesetak pjesama, lirske proze i jedne bajke. Smatram da se u toj knjizi svi čitaoci mogu pronaći, jer su u istoj prikazane emocije kroz koje je prošla i prolazi svaka osoba na ovoj planeti.
Da li više uživate u pisanju proze ili poezije?
Iskren da budem ne znam kako bih odgovorio na to pitanje, jer sve zavisi od mojih misli i inspiracije. Postoje misli koje se ne mogu iskazati kroz poeziju, a isto tako i emocije koje se ne mogu prikazati kroz prozu.
U čemu pronalazite inspiraciju za pisanjem?
Inspiraciju za pisanjem pronalazim svuda. Nekad me inspiriše beskrajno plavenilo neba, nekad opojni miris ruže, nekad priča koju sam čuo, nekad događaj iz života, nekad knjiga, a nekad i onaj kamenčić kraj puta na kojeg skoro niko ne obrati pažnju, ali inspiraciju ne tražim ja u većini slučajeva, već ona nađe mene.
Da li pored pisanja imate još neki hobi?
Pored pisanja se bavim i omladinskim aktivizmom. Omladinski aktivizam me je naučio mnogo čemu. Zahvaljujući njemu imam prijatelje na svim kontinentima. Isto tako, usavršio sam sebe. Omiljena forma omladinskog aktivizma mi je volonterizam. Aktivno volontiram za Mlade Berana, Crveni krst Berane, NGO Greenhome-u i slično. Divan je osjećaj kad nekog učiniš srećnim pomagajući mu. Bio sam polaznik velikog broja kampova (Vojni kamp, Ekološki kamp na Prokletijama), škola (Škola mladog liderstva, ljudskih prava, građanskog obrazovanja i Evropske škole ljudskih prava), internacionalnih seminara (DigiView (Skadar), Youth exchange in Šabac, E-democracy (Vršac)) i drugih programa. Pored toga, osvojio sam veliki broj nagrada na literarnim konkursima kako nacionalnim, tako i internacionalnim. U Osnovnoj školi ”Bajo Jojić” sam bio đak generacije, a učestvovao sam na državnim takmičenjima iz hemije, biologije, geografije i sociologije. Trenutno imam sve petice i uz adekvatno organizovanje vremena sve se može stići.
Planovi za budućnost?
Jedini plan koji imam jeste da ostanem dobra osoba, jer smatram da bi svijet bio mnogo ljepše mjesto kad bismo svi strijemili istom.
Poruka mladima?
Volite sebe, jer kad istinski zavolite sebe postaćete srećna osoba. Pored toga, nemojte nikad povrijeđivati druge, jer smo svi mi ljudska bića istkana od emocija, želja, nada i snova.
