Maša Bubanja, mlada i talentovana atletičarka i naša sugrađanka, rođena je 19.02.2005. godine. Trenutno pohađa Gimnaziju „Panto Mališić“, a pored svih školskih obaveza niže i odlične sportske rezultate. Kako i sama kaže, svaki uspjeh mora biti zagarantovan ako je čovjek uporan, a za naš portal otkriva više o ljubavi prema atletici, treninzima, dosadašnjim uspjesima i nekim planovima za budućnost.
Možeš li nam reči nešto o sebi?
O sebi mogu reći da sam jako tvrdoglava i uporna osoba, a ako se te osobine iskoriste na pravi način, smatram da svaki uspjeh mora biti zagarantovan.
Otkud ljubav prema atletici?
Volim sportove u kojima svaki uspjeh zavisi samo od mog truda i zalaganja, a da na to ne utiču drugi ljudi. Takođe, sve u atletici me smiruje i volim taj pozitivan osjećaj tokom čitavog treninga i na kraju istog.
Koliko dugo treniraš?
Treniram od svoje devete godine.
Koja ti je disciplina omiljena i koliko puta nedjeljno treniraš?
Pored mnogo prelijepih disciplina u atletici, najbliža mom srcu je 100 metara prepone. Treniram šest puta nedjeljno.
Koji su tvoji najveći uspjesi?
Tri godine zaredom sam bila proglašena za najbolju sportistkinju u Atletskom savezu u svojoj kategoriji, dva puta sam bila među najboljim sportistima grada, ali kao jedan od svojih najvećih uspeha izdvojila bih odlazak na Evropsko prvenstvo prethodne godine, kao i normu i odlazak na Prvenstvo Balkana za mlađe juniore.
Kako usklađuješ svoje obaveze?
Kad nešto volite, uvijek nađete vremena za to, a da pri tome ne propustite i sve ostale obaveze. Nekad zna da bude naporno, ali vrijedno je truda.
Koji su ti planovi za budućnost?
Ne volim mnogo da planiram, jer u većini slucajeva mi to stvara pritisak, volim da stvari dolaze spontano. Ali svakako imam u planu da dam sve od sebe i da ne odustajem.
Zašto je po tebi dobro trenirati atletiku?
Pored toga što je jako dobro za zdravlje i tijelo, djeluje smirujuće, budi u vama želju za uspjehom, za borbom, u sebi možete da otkrijete borca za kakvog ranije nijeste znali da postoji u vama. Sve to vam kasnije pomaže u svakoj životnoj situaciji.
Kako bi glasila tvoja poruka mladima?
Kada jednog trenutka osjetite neku pobjedu, kakav je osjećaj kad vam se trud i rad isplate, biće to najljepši osjećaj na svijetu. Zato trenirajte nešto u čemu vidite sebe, i takav osjećaj ce biti uobičajen.
Ko je tvoj uzor?
Nikad nijesam znala kako tačno da odgovorim na ovo pitanje, jer nikad nijesam imala konkretno uzora. Uvijek sam se divila svim sportistima, jer sam imala u glavi to da su ostvarili svoje snove i želje.
Ko je tvoja najveća podrška?
Porodica, prijatelji i najbolji trener na svijetu.
Da li imaš neki hobi?
Većinu vremena koje imam posvetim školi i treninzima, ali uvijek nađem vremena za neku dobru knjigu ili film.
Zašto bi preporučila bavljenje atletikom?
Kao što svi znamo, sinonim za atletiku je kraljica sportova, te to dovoljno govori o kvalitetu ovog sporta.