Maša Obadović, rođena je u Beranama 14. maja 2001. godine. Završila je Gimanziju “Panto Mališić”, u rodnom gradu, a trenutno je student Pravnog fakulteta u Podgorici. Rukometom se bavi već deset godina i igra na poziciji lijevog krila. Za naš portal govori o ljubavi prema rukometu, pošecim, slobodnom vremenu, planovima…
Kako i kad si počela da treniraš rukomet?
Još kao mala djevojčica imala sam želju da treniram rukomet. Uz malo pomoći i podrške mojih roditelja uspjela sam u tome. Rukomet treniram već 10 godina, a prvi moji treninzi bili su u tadašnjoj hali sportova.
Ko su ti uzori i ko te inspiriše?
Moj uzor je Majda Mehmedović. Ono što me najviše inspiriše kod nje jeste njen rukometni kvaliteti: brzina, snaga, borbenost, njena upornost.
Ko ti je največa podrška?
Moja najveća podrška kako u rukometu tako i u životu je moja porodica, prvenstveno moj otac.
Najveći izazov?
Kao najveći izazov ističem teške i one odlučujuće utakmice.
Kako usklađuješ fakultet i treninge?
Moram priznati da je veoma teško organizovati se, pogotovo jer studiram u drugom gradu, ali rešenje tražim u samostalnim treninzima. Moj prioritet trenutno je fakultet, ali neću dozvoliti da rukomet puno trpi.
Koji ti je najdraži momenat ili najdraža utakmica?
Najdraži momenat u rukometu je kada sam prvi put izašla na teren sa prvim timom mog kluba.
Kako providiš slobodno vrijeme, imas li neki hobi?
Slobodno vrijeme obično provodim u šetnji, moj hobi je čitanje.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Najprije planiram da završim fakultet, a velika mi je želja da se ostvarim u rukometu i zaigram za neki veći klub, jer smatram da nikad nije kasno za novi početak.
Tvoja poruka mladima?
Za uspjeh je potrebno dosta rada i odricanja jer ništa ne dolazi lako ni preko noći, zato što više radite na sebi. Razlika između nemogućeg i mogućeg je u odlučnosti.
V.I.
