Matija Stijović rođen je 15. juna 2002. godine u Beranama. Ove školske godine završio je Gimnaziju “Panto Mališić”, dalje školovanje nastavlja u Beogradu. Za sebe može da kaže da je radan, uporan i veoma disciplinovan kako na polju škole tako i treninga. Igra za Košarkaški klub Lim, Berane na poziciji beka.
Za naš portal govori o ljubavi prema košarci, treninzima, počecima, planovima…
Otkad treniraš košarku i da li se sjećaš pošetaka treniranja?
Košarku treniram već sedam godina. Naravno da se sjećam treninga i upoznavanja sa momcima, trenerima sa kojima danas imam prijateljski odnos.
Da li je teško trenirati košarku?
Kada postoji velika ljubav i zadovoljstvo prema košarci, naravno da nije teško.
Na kojoj poziciji u timu igraš?
Igram na poziciji 2 (Bek).
Zašto baš košarka a ne neki drugi sport?
Još od osnovne škole i igranja sa drugarima, zavolio sam košarku i htio sam da naučim dosta o njoj preko treninga a kasnije i utakmica.
Šta je po tebi potrebno da bi bio dobar sportista?
Smatram da je potrebna velika želja i upornost, a samo bavljenje sportom pruža veliko zadovoljstvo.
Da li imaš sportskog idola i za koji klub u budućnosti bi volio da zaigraš?
Idol mi je Bogdan Bogdanović, a dres Partizana i reprezentacije dečački san.
Kako usklaađuješ obaveze?
Mišljenja sam da kada se dobro organizujemo možemo sve da postignemo. Smatram da u našim godinama prioriteti treba da budu škola i bavljenje sportom.
Najveći uspjesi?
Sa klubom smo više puta bili prvaci naše regije, i plasirali se na završne turnire sa našim vršnjacima iz cijele Crne Gore. Sa šesnaest godina sam odigrao prvu utakmicu za naše seniore (prvi tim).
Planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su da pokušam da nastavim da se bavim košarkom u Beogradu, gdje sam skoro upisao studije.
Poruka mladima?
Radom, vjerom i upornošću do snova.
