Međunarodni dan mladih je godišnji međunarodni događaj koji se slavi 12. avgusta. Prvi put obilježen je 2000. godine, dan ima svrhu da skrene pažnju na probleme, kulturna i pravna pitanja omladine, učenika, studenata.
Ne treba ga miješati sa Svetskim danom omladine, koji Katolička crkva organizuje svakog jula različitog datuma.
Datum obilježavanja ovog praznika određen je za 20. januar 2000. godine Rezolucijom 54/120 Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija, a prema preporuci sa Svjetske konferencije ministara zaduženih za omladinu održane od 8. do 12. avgusta 1998. godine u Lisabonu.
Dan je zamišljen kao prilika da se skrene pažnja na pitanja mladih širom svijeta. Koncerti, radionice, kulturne manifestacije i skupovi koje organizuju državne vlasti i omladinske organizacije održavaju se širom svijeta u čast ovog dana.
Prema procjenama Ujedinjenih nacija, a kako saopštava generalna direktorka Uneska Irina Bokova, polovina svetske populacije je mlađa od 25 godina. Ona se suočava sa mnogim nejednakostima i nepravdama. Nekome fali novca za iskorišćavanje potencijala, nekome vještina, znanja i samopouzdanja, a nekome posla. Ona smatra da ovaj dan treba iskoristiti za priznanje doprinosa mladića i djevojaka širom svijeta razvitku društva. Kako kaže, omladina će svijet tek naslediti, ali ga već danas mijenja.
Mladi ljudi su izvorište ideja za inovacije. Oni su današnji mislioci, razrješivači problema i katalizatori mira. Oni su najjači zagovornici pravde i dostojanstva na svijetu. Ipak, potrebni su im dobri poslovi, kvalitetno obrazovanje i pristup kulturi za sve. Potrebno ih je saslušati i uključiti u društvo.
Mada principijalno govovreći definicija omladine varira u odnosu na kontekst u kojem se riječ nalazi, za Međunarodni dan mladih uzima se univerzalna definicija Organizacije ujedinjenih nacija koja za omladince smatra osobe starosti od 15 do 24 godine. Ipak, ona nije obavezujuća kada je učešće u programima u okviru ovog praznika i služi samo u statističke svrhe.
Kao dodatna potreba za ovakvim danom uzima se i činjenica da, prema podacima iz 2006. godine, skoro 85% svjetske omladine živi u zemljama u razvoju, što će do 2025. godine porasti na 89,5%. Stoga se smatra za neophodno preduzimanje mjera kojim bi se riješili problemi ovog velikog dijela sveukupne ljudske populacije, posebno na državnom i lokalnom nivou.