Parastreljaštvo u Crnoj Gori možda je još u razvoju, ali Milan Đinović primjer je kako sport može postati sredstvo za prevazilaženje životnih izazova i lični rast.
Ovo je njegova priča:
Kako ste se odlučili da se bavite parastreljaštvom i šta Vas je privuklo ovom sportu?
Još u mladosti sam se amaterski bavio streljaštvom. Bio je to sport koji me privlačio, ali sam se vremenom udaljio od njega. Kasnije, kada sam se suočio s ozbiljnim životnim izazovima, tražio sam način da ih prevaziđem i tako sam se ponovo vratio streljaštvu. To je bio početak mog puta u parastreljaštvu u Crnoj Gori. Ono što me je najviše privuklo ovom sportu jeste osjećaj zadovoljstva koji pruža sam čin pucanja, ali i psihička snaga koju su posjedovali moji kolege strelci. Njihova smirenost i fokus inspirisali su me da se i sam usavršavam.
S obzirom na to da ste tek dvije godine u ovom sportu, kako ste uspjeli da za tako kratko vrijeme postignete ovako veliki uspjeh?
Nema velike tajne – potrebno je mnogo rada, posvećenosti i odricanja. Na strelištu sam proveo nebrojene sate trenirajući i pripremajući se za niz takmičenja koja su dolazila jedno za drugim. Taj proces zahtijevao je ogromnu disciplinu i ulaganje, ali me motivisalo to što sam vidio rezultate svojih napora.
Koji su bili najveći izazovi na početku Vaše karijere u streljaštvu?
Najveći izazov bio je taj što nismo imali dovoljno znanja o parastreljaštvu. Tehnički aspekti ovog sporta značajno se razlikuju, pa smo morali učiti korak po korak. To je bio zahtjevan proces jer je podrazumijevao prilagođavanje i stalno istraživanje. Na početku je bilo teško, ali smo istrajali i savladali sve prepreke.
Možete li nam opisati kako izgledaju Vaši treninzi? Koliko vremena posvećujete fizičkoj i mentalnoj pripremi?
Tokom perioda kada nema mnogo takmičenja, treninzi su laganijeg intenziteta – tri puta sedmično, po dva sata. Međutim, kada se pripremam za međunarodna takmičenja, treninzi postaju mnogo intenzivniji. Treniram dva puta dnevno, po dva sata, svaki dan, uz dodatne treninge u teretani svaki drugi dan.
Što se tiče mentalne pripreme, ona je ključna u streljaštvu. Svaki strelac ima svoj pristup, ali ja se oslanjam na pomoć sportskog psihologa. Razgovori sa stručnjacima pomažu mi da razvijem smirenost i fokus, što su ključni elementi uspjeha u ovom sportu.
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili tokom priprema za Paraolimpijske igre?
Nikada niste potpuno spremni za Paraolimpijske igre. Uvijek postoji nešto što biste mogli poboljšati – bilo u tehničkoj pripremi, mentalnoj snazi ili strategiji. Ta spoznaja me motivisala da stalno radim na sebi i težim ka još višim standardima.
Imate li neku posebnu tehniku ili ritual koji koristite prije nastupa?
Nemam specifične rituale, ali moj cilj je uvijek da uđem u meč što smireniji i staloženiji. U tome mi najviše pomaže muzika. Slušam je prije svakog meča kako bih se opustio i usmjerio misli na zadatak koji me čeka.
Kako biste opisali svoje iskustvo na Paraolimpijskim igrama u Parizu?
To je iskustvo koje je teško opisati riječima. Stajati rame uz rame s najboljima na svijetu, sa svojim idolima, i takmičiti se – to je osjećaj koji se ne zaboravlja. Igre su mi pokazale koliko još mogu raditi na sebi i koliko prostora imam za napredak.
Šta Vas je najviše impresioniralo?
Definitivno broj ljudi koji su došli da nas gledaju i podrže. Bilo je nevjerovatno vidjeti toliki broj navijača na jednom mjestu. Takva podrška daje posebnu energiju.
Koji trenutak sa takmičenja smatrate posebnim ili najvažnijim?
Imam dva posebna trenutka. Prvi je bio kada sam osvojio svoju prvu medalju – taj osjećaj uspjeha me motivisao da još više radim na sebi. Drugi trenutak je bio kada sam na Paraolimpijskim igrama nosio zastavu Crne Gore na ceremoniji zatvaranja. Taj trenutak ponosa dodatno me motivisao da dam sve od sebe u budućnosti.
Koliko je trema uticala na Vaš rezultat i kako se borite s pritiskom na velikim takmičenjima?
Trema i očekivanja su značajno uticali na moj nastup u Parizu. Do tada sam se uspješno nosio s pritiskom, ali Paraolimpijske igre su potpuno drugačiji nivo. Ipak, to iskustvo mi je pokazalo na čemu još moram raditi kako bih postao bolji.
Koji su Vaši naredni ciljevi u karijeri?
Sljedeće godine fokusiraću se na Evropsko prvenstvo, dva Svjetska kupa i nekoliko manjih takmičenja. Što se tiče sljedećih Paraolimpijskih igara, pripremamo nešto posebno – neka to ostane iznenađenje!
Na čemu planirate da radite kako biste unaprijedili svoj rezultat i pripremili se za buduća takmičenja?
Najviše ću se fokusirati na mentalnu pripremu i povećanje hrabrosti tokom takmičenja. Takođe, radim na specifičnim tehnikama i treninzima koji će poboljšati moje rezultate.
Vidite li sebe kako doprinosite razvoju parastreljaštva u Crnoj Gori? Kako motivisati druge?
Naravno! Veoma sam ponosan što sam već inspirisao nekoliko ljudi da se priključe ovom sportu. Svako ko izrazi želju da se bavi parastreljaštvom može računati na našu podršku.
Ko Vam je bio najveća podrška tokom priprema za Paraolimpijske igre?
Moja porodica je bila ključna podrška. Pored njih, ogromnu pomoć pružili su mi prijatelji, kumovi, treneri, saborci iz kluba i Crnogorski nacionalni paraolimpijski komitet.
Kako porodica i prijatelji reaguju na Vaš uspjeh?
Reagovali su kao da su i oni uspjeli. Njihova podrška mi daje dodatni motiv da nastavim dalje.
Jeste li ikada razmišljali o odustajanju?
Nikada. Teški trenutci su sastavni dio života, ali nikada nisam pomišljao na odustajanje.
Šta Vas inspiriše da svakodnevno radite na sebi?
Inspiraciju nalazim u ljudima koji, uprkos velikim izazovima, postižu nevjerovatne rezultate. Njihova snaga, vedrina i posvećenost me neprestano podstiču.
Šta biste poručili mladima koji se suočavaju s izazovima?
Nikada ne odustajte. Sport može promijeniti život na način na koji to ne možete ni zamisliti.
Koliko su Paraolimpijske igre važne za sportiste i za društvo u cjelini?
Paraolimpijske igre su od ogromnog značaja jer pružaju platformu za inkluziju i promociju sporta osoba sa invaliditetom. Kroz ove igre šalje se snažna poruka o jednakosti, hrabrosti i neograničenim mogućnostima.
Njegov uspjeh inspiriše sve nas da vjerujemo u svoje mogućnosti, bez obzira na izazove, i da kroz posvećenost i rad ostvarimo vlastiti potencijal.