Pet črdaka ni na nebu ni na zemlji nalazi se na sjevernom kraju piste nekadašnjeg beranskog aerodroma. To su Pristanišna, Pilotska i Upravna zgrada, Veliki hangar i Kožni pogon, dok je šesti, Mali hangar, sravnjen sa crnom zemljom, piše espona.
Pristaništa zgrada bia su ukras aerodroma sa terasom na istočnoj strani, sa borovima ispred, restoranskim dijelom, fontanom u njemu i sa jednim od prvih televizijskih prijemnika u beranskom kraju.
Restoran je bio poznat po dobroj hrani i proslavama raznih svečanosti, ponajviše Nove godine, kao i gledanju humorističkih televizijskih serija, a među njima i kultne “Ogledalo Građanina Pokornog“, Radivoja – Lole Đukića, sa Čkaljom, Mijom i ostalim vrstnim komičarima, kad su televizijski prijemnici u cijeloj Crnoj Gori mogli na prste da se prebroje.
Pristanišna zgrada je, bez obzira što aerodrom po svim pravilima zdravorazumskog razmišljanja nije trebao da bude na tom mjestu, nego na Šestarevcu, označila jedno razdoblje života mnogim stanovnicima beranskog kraja i obojila ga je u svijetle i u vesele boje.
Pristanišna zgrada se prestankom rada aerodroma, za koji se brzo pokazalo da nije isplativ, naročito pojavom moćnijih letilica, našla na meti kradljivaca i štetočina. Na svu sreću, njen znatan dio spašen je otvaranjem novog restorana, koji još radi i prepoznatljiv je po svadbama, a i drugi dio je sačuvan, jer se u njega uselila porodica jedne nekadašnje radnice “Turist-biroa“.
Inače, Turist – biro se jedno vrijeme nalazio u glavnoj ulici, južno od Todove apoteke, a tu su se i kupovale avionske karte, dok je autobus postavljen ispred, odvozio i dovodio putnike.
Nažalost, sada su toranj i prostorije u njegovom prizemlju istinski dekor za neki horor film – polupani prozori na spratu, a dolje odneseno sve što je moglo da se ponese.
U neposrednom susjedstvu je zgrada, nekada divna, sada na izdisaju. To je Pilotska zgrada, nazvana po tome što je napravljena za pitomce Vojne vazduhoplovne škole iz Mostara, koji su tu boravili u smjenama, učeći letenje jedrilicama i sportskim avionima. Divili su se budući piloti “galeba“ našem bistrookom nebu, neopisivim prirodnim ljepotama, ali i krupnookim i jedrim ljepoticama, šetkajući čuvenim beranskim korzoom. U zgradi je postojala kuhinja sa velikom salom za obedovanje, kao i sve ostalo što je bilo potrebno za ugodan boravak.
Sada je okolo zgrade smeće, razbijena staklena srča, a iz nje je iznijeto sve – pokućstvo, televizijski prijemnici, mašine za pranje rublja, frižideri, zamrzivači, čak i posuđe sa priborom za jelo i sve je to prodavano po jeftinim cijenama kupcima koji su isti kao i prodavci.
Toranj pristanišne zgrade sa prostorijama treba dodijeliti stanaru i vlasniku restorana, Pilotsku zgradu treba preurediti u školu, u dom za učenike, dom za mlade, ili, pak, useliti porodice koje će da ulože u obnovu, a Kožarski pogon se može urediti za obavljanje nekih sportskih djelatnosti (stoni tenis, teretana) i okupljanje mladih, koji, za sada vježbaju na svojim spravama koje su postavili u avionskom skloništu ispod Rastovca, ili, pak, useliti porodice