Velika se tajna neba krije u, nekima sasvim običnoj i nezanimljivoj slici, a mojim očima zadivljujućoj i čudesnoj, od Boga datoj, ikoni.
Osjećaj nespokojstva i straha nestaje bespomoćnim pogledom na nju. Dugo čekani i traženi mir ulazi u naša gladna srca na mala vrata. Prije par trenutaka ovakvo stanje spokoja bilo je teško i zamisliti, a sada je željena stvarnost. Mučenom oku se teško priviknuti na tišinu, uvijek neprijatnu, ali sada tako dobrodošlu. Nikad sporije misli se glavom šetaju kao mladi nikšićkim korzom. Usne se blago mrdaju i izgovaraju planiranu molitvu. Ram ikone stvara odsjaj nepodnišljiv za zlobu, zavist i mržnju. A taj snop svjetlosti koje oko prima ima ulogu infuzije, više nego potrebne. Tijelo je promjenjivo i prolazno, ali duša, stalna i čista, teži olakšanju, spokoju i dobroti. I ne razmišlja se da li će se traženo ispuniti, jer ko je sumnjao u Boga obično nije dobio ništa. A molitvom ćemo steći sve.
Posrednik između Boga i nas je iskona, stvarna, misteriozna, bliska…
Miloš Đurđevac