Miloš Joksimović je mladi beranski košarkaš. Rođen je 13. aprila 2005. godine u Beranama gdje je pohađao osnovnu školu ’’Vukašin Radunović’’. Svoje prve košarkaške korake napravio u Košarkaškom klubu ’’Lim’’, a dalje usavršavanje nastavio je u košarkaškom klubu ’’Ferrera Vista 2008’’ u Italiji.
Volio bi da jednog dana zaigra NBA ligi, a, kako kaže, za Berane je emotivno vezan.
Od kada trenirate košarku?
Moji treninzi su počeli prije tri godine kada sam počeo da treniram u Košarkaškom klubu’’Lim’’.
Odakle interesovanje za košarku?
Sve je počelo dok sam gledao utakmice Partizana. Bio sam oduševljen Bogdanom Bogdanovićem, zainteresovala me je njegova igra i usmjerila da treniram kao i igra Kevina Durenta. Želio sam da budem kao oni ili bolji od njih.
Kako je došlo do kontakta između Vas i kluba iz Italije?
Bio sam u Beogradu na probi za jedan košarkaški klub. Gosti kluba bili su Italijani koji su zainteresovani za igrače iz Crne Gore. Prošao sam probno igranje i nakon jednog mjeseca potpisao ugovor za košarkaški klub ’’Ferrera Vista 2008″ iz Ferere.
Da li ti je bilo teško otići u Italiju tako mlad?
Bilo je teško ali sam morao da se prilagodim ako hoću nešto da napravim u životu.
Nastavili ste školovanje u Italiji?
Idem u prvi razred srednje školu po italijanskom nastavnom programu, u Beranama bih išao u deveti razred. Nastava se odvija na italijanskom jeziku, sklopio sam mnogo prijateljstava.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodnog vremena imam malo, nakon škole potreban mi je odmor pred trening. Dio slobodnog vremena odvojeno je za učenje italijanskog jezika sa profesoricom. Vrijeme rezervisano za druženje je vikendom u terminu od 20. časova do 23. časa u tom vremenskom intervalu možemo posjetiti grad.
Da li su vam teški treninzi?
Treninzi su dosta naporni. Prije igranja košarke radimo zagrijevanje sa atletskim trenerom, nakon zagrijevanja imamo trening usavršavana igre jedan na jedan, odbrana, šut dribling, usavršavanje pasa.
Omiljeni saigrač u timu?
Ne bih mogao da izdvojim nekog posebno, svi su mi dragi i dobro su me prihvatili. Najviše vremena provodim sa Amerikancem Barou koji je igrao za klub sa naših prostora i govori naš jezik.
Pobjeda koja će ostati u sjećanju?
To je bio turnir od deset košarkaških ekipa gdje smo zauzeli prvo mjesto i osvojili pehar, turnir nosi naziv’ ’Vis club’’.
Ambicije za budućnost?
Trenutno želim samo da treniram i da se usavršavam u budućnosti šta bude. Volio bih da jednog dana zaigram u Evro ligi, a kasnije naravno i NBA ligi.
Koliko Vam znači Berane?
To je grad u kojem živi moja porodica koja mi je najveća podrška, grad u kojem sam rođen , najljepši grad za koji sam emotivno vezan.
Kakvu poruku bi poslao mladima?
Vjerujte u sebe, trenirajte i bavite se sportom. Zamijenite slobodno vrijeme treningom u sportskoj sali.