Mirko Kuburović rođen je 04. maj 2002. godine u Beranama. On je đak generacije Gimnazije Panto Mališić, ponos i budućnost našeg grada.
Njemu je obražovanje uvijek bilo na prvom mjestu, što sa sobom povlači njegovu veliku radoznalost ali i otvorenost prema drugačijim mišljenjima. Pored formalnog obrazovanja, ovdje uključuje i neformalno, koje se ogleda u njegovoj angažovanosti u vannastavnim aktivnostima, kroz brojne sekcije, klubove, takmičenja, kvizove, konkurse kao i projekte iz sfere društvenog aktivizma i nauke. Kao svoje najveće vrline ističe odgovornost i istrajnost.
Za naš portal Mirko govori o svom školovanju, omiljenim predmetima, takmičenjima, planovima…
Đak si generacije u Gimnaziji. Koliko vremena, truda i ulaganja je trebalo da se dođe do toga?
Kada ste učenik u školi koja je izgradila tako visoke standarde znanja, a u razredu imate veliki broj pametnih mladih ljudi, izazovno je uopšte i spadati u red najboljih, a kamoli biti učenik generacije. Zaista je bilo potrebno mnogo truda i ulaganja, jer da biste imali skroz odličan uspjeh na svim klasifikacionim periodima, morate obratiti pažnju i dobro se pripremiti za svaku usmenu i pisanu provjeru znanja, a kada se na to dodaju i vannastavne aktivnosti i pripremanje takmičenja, često je zahtijevalo i rad za vikende, kao i petak poslije škole. Međutim, kada imate afinitet prema novim saznanjima i kada je snažna volja najveći pokretač, onda je svaki zadatak mnogo lakši, a svaki cilj mnogo bliži.
Da li je bilo dosta odricanja?
Svakako da je odricanje nešto što prati postizanje viših ciljeva u obrazovnom procesu, jer da biste uložili više vremena u učenje, morate to vrijeme negdje drugo ,,uzeti”. U svakom slučaju je bilo manje slobodnog vremena, ali uprkos tome, nastojao sam da pronađem prostora za relaksaciju i odmor.
Koje predmete si najviše volio i šta ti je najbolje išlo?
Cijeneći da je gotovo svaki nastavni predmet u meni budio određenu dozu interesovanja, izvdvojio bih fiziku i matematiku, kao predmete koje sam najviše volio i kojima sam posvetio najviše vremena.
Otkud ljubav prema tim predmetima?
Ako iskažete želju da iz nekog predmeta naučite više od onog što predviđa nastavni plan i program, onda to definitivno znači da gajite veliko interesovanje i ljubav prema tom predmetu. U mom slučaju, interesovanje prema matematici i fizici traje još od osnovne škole, kada sam sa zadovoljstvom ispisivao moje prve jednačine, pritom znajući da njima opisujem prirodu oko sebe. Dakle, oduvjek su me interesovale fizičke pojave i zakoni kojima se one opisuju, a u Gimnaziji se to interesovanje značajno pojačalo. Naravno, za to su, dijelom, zaslužni i moji profesori, kako iz beranske Gimnazije tako i iz Osnovne škole ,,Vukašin Radunović”, jer su nesebično prenosili znanje i predstavljali svoj predmet u pravom svjetlu.
Takmičio si se u nekim predmetma. Kojim i koji su tvoji uspjesi?
Još od osnovne škole sam bio veoma aktivan kada su u pitanju takmičenja. Takmičio sam se iz više nastavnih predmeta, iz matematike, fizike, njemačkog jezika, debate, preduzetništva, kao i iz oblasti ljudskih prava. Na školskim takmičenjima u Gimnaziji sam osvojio dva puta prvo mjesto iz fizike, drugo mjesto iz matematike, a zajedno sa još dva člana tima sam bio prvi i na školskom debatnom turniru. Na državnom nivou sam osvojio drugo mjesto iz fizike, a iz istog predmeta sam uzeo učešće i na jednom međunarodnom onlajn takmičenju. Naravno, imao sam i odlične mentore na svim takmičenjima i konkursima, koji su svojim zalaganjem opravdali to svojstvo.
Takmičio si se i na literarnim konkursima. Da li je i tu bilo nagrada?
Dakle, pored pomenutih takmičenja, rado sam uzimao učešće i na literarnim konkursima. Tu bih istakao prvo mjesto na školskom literarnom konkursu na temu ,,Mostovi u vremenu i prostoru”, koji je organizovala naša Gimnazija u okviru Međunarodnog dana maternjeg jezika.
Bio si i u debatnom klubu. Reci nam nešto o tome?
Članstvo u Debatnom klubu naše Gimnazije je svakako jedno od najljepših iskustava mog srednjoškolskog obrazovanja. Kroz veliki broj održanih debata, zaista smo mogli usvojiti dosta praktičnih stvari, od pravilne argumentacije stavova i tehnika dobrog govornog nastupa do poštovanja tuđeg mišljenja i razvijanja samokritičnosti.
Bio si i volonter. Šta za tebe znači volontiraniranje?
Volonterstvo predstavlja bitan segment mog angažmana u okviru vannastavnih aktivnosti. Činjenica da nekome pomažete bez da očekujete bilo šta zauzvrat vas zaista ispunjava i čini ponosnim, a ja uvijek kažem da su najplemenitije djelatnosti upravo one volonterske, dobrovoljne. Pored Volonterskog kluba naše Gimnazije, bio sam volonter i u NVO Mladiinfo Montenegro.
Šta posle gimnazije? Koji fakultet si upisao?
Nakon završene gimnazije, upisujem Elektrotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore, smjer za energetiku i automatiku. Prilikom odabira fakulteta vodio sam se svojim sklonostima i interesovanjima, a mišljenja sam da upravo to treba biti jedini putokaz mladim ljudima kada biraju fakultet.
Da li imaš nekih hobija?
Što se tiče hobija, tu bih izdvojio tenis, šah, čitanje i učenje stranih jezika.
Kako usklađuješ obaveze?
Iskreno vjerujem da je dobra organizacija vremena jedna od ključnih stvari u životu. Da bih uskladio sve obaveze, a da pritom izdvojim i nešto slobodnog vremena, uvijek unaprijed planiram šta sve treba uraditi i procjenjujem koliko vremena je potrebno da bi se to realizovalo.
Najveći uspjesi?
Kao najveće uspjehe bih istakao to što sam dva puta izabran za učenika generacije, i u osnovnoj i u srednjoj školi, drugo mjesto na državnom takmičenju iz fizike, nagradu iz Fonda za kvalitet i talente, kao i položenu, međunarodno priznatu, diplomu o poznavanju njemačkog jezika na visokom nivou.
Planovi za budućnost?
Iako je možda nerealno predviđati neki duži vremenski period, ja ipak uvijek pravim planove i postavljam ciljeve. Plan mi je, svakako, da završim Elektrotehnički fakultet, pritom bih jedan dio studija završio negdje u inostranstvu, a nakon toga sebe vidim kao inženjera- projektanta u nekoj firmi. Želim da jednog dana Crna Gora bude zemlja zelene energije, u kojoj će se voziti samo električni automobili, praviti pametne kuće, a isto tako želim da i ja dam doprinos da se tako nešto ostvari.
Poruka mladima?
Moja poruka mladima glasi: Učite da biste znali, a ne da biste dobili dobru ocjenu! Danas, nažalost, veliki broj učenika shvata obrazovni proces kao trku za boljim ocjenama, skrećući pritom fokus sa pravog smisla učenja. Znanje nije ono što pokažete na testu, već ono što zapamtite dugoročno nakon testa!
