Miro Korać rođen je 20.02.2000. godine u Beranama. Igrao je u svim mlađim selekcijama fudbalskog kluba “Berane”, a prvu polovinu ove sezone proveo je u FK “Petnjica”, sa kojim je i nastavio saradnju.
Razgovarali smo sa Koraćem o njegovim počecima, dostignućima, planovima za budućnost…
Zašto baš fudbal?
Jos kao mali sam obožavao da pratim utakmice kako na TV-u, tako i uživo na našem gradskom stadionu, tako se valjda i javila ljubav prema fudbalu.
Kada si počeo da se baviš fudbalom?
Fudbalom se bavim od svoje šeste godine.
Za koji klub trenutno igraš, na kojoj poziciji? Sa kim od saigrača najbolje sarađuješ?
Počeo sam sezonu u FK “Petnjica” i ostvario dogovor da ostanem u tom klubu do kraja sezone. Igram na više različitih pozicija kao što su lijevo i desno krilo, špic, ali se najbolje snalazim na poziciji ofanzivnog veznog. Sa svima sam u odličnim odnosima, ali bih mogao da izdvojim Lazara Ćulafica jer sam sa njim sarađivao i ranije.
Šta treba da posjeduje onaj koji želi da se bavi fudbalom?
Treba da ima ogromnu volju za treningom, jer bez napornog treninga nema uspjeha. Takođe treba da bude spreman na ogromna odricanja kako bi došao do zacrtanog cilja. . Slobodno vrijeme uglavnom iskoristim provodeći ga sa prijateljima i porodicom.
Kako izgleda jedan tvoj trening?
Trenutno sam fokusiran na oporavak od povrede koljena, tako da su svi treninzi prilagodjeni tom oporavku, dok kada treniram sa klubom trudim se da ispoštujem sve ono što trener traži od mene.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Pored fudbala imam obaveze i na fakultetu, ali uz dobru organizaciju lako je naći vremena za sve.
Imaš li uzore?
Iskreno i ne bas, ali bih mogao da navedem kao primjer Kristijana Ronalda koji bi svima trebao da bude uzor i primjer kako bi svi koji počnu da se bave fudbalom trebali da se odnose prema treningu.
Najveći uspjeh?
Kao najveći uspjeh bih mogao da navedem to što sam bio član omladinske reprezentacije Crne Gore.
Pamtiš li prvu utkmicu?
Prva utakmica koju sam odigrao za prvi tim Berana je bila kada sam imao 16 godina, igrali smo protiv tada gradskog rivala Radničkog.
Planovi za budućnost?
Ne volim baš da planiram previše unaprijed, nikad ne znamo šta nam zivot nosi, ali ja uvijek ciljam na najviši mogući nivo, tako da treniram naporno i nadam se najboljem.
Poruka mladima?
Imajte svoj san, naporno radite i nikad ne odustajte!
S.M.
