Studenti i mladi sa invaliditetom važan su resurs u borbi protiv diskriminacije, pa se njihovom obrazovanju o konceptu ljudskih prava mora posvetiti dužna pažnja kroz sistem redovnog obrazovanja i druge oblike usavršavanja, poručeno je sa Škole ljudskih prava OSI.
Savjetnica Zaštitnika Milena Krsmanović bila je predavač na temu „Zaštita ljudskih prava s posebnim akcentom na prava OSI pred Evropskim sudom za ljudska prava i uloga Zaštitnika u procesuiranju pojedinih slučajeva diskriminacije“. Ona je studentima završnih godina društvenih nauka, kao i mladima s invaliditetom koji su aktivisti u organizacijama osoba s invaliditetom, predstavila slučajeve diskriminacije po osnovu invaliditeta koji su prijavljeni Zaštitniku, a u vezi sa povredom prava mirno uživanje imovine, prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, prava na rad i drugih materijalnih prava. Govorila je o diskriminaciji kao posljedici nepristupačnih objekata i površina u javnoj upotrebi, neobrazloženih odluka o prijemu u radni odnos, diskriminatornih podzakonskih akata kojima se derogira zakonska norma i ograničavaju prava i dr. Kroz konkretne primjere ukazala je na elemente neposredne i posredne diskriminacije, te predstavila test na osnovu kojeg se donosi odluka da li je različito postupanje objektivno i razumno opravdano.
Drugi dio predavanja bio je posvećen ulozi i značaju Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Savjetnica Krsmanović podsjetila je da Konvencija uvodi najpotpuniji sistem zaštite, oličen u Evropskom sudu za ljudska prava i mogućnosti obraćanja sudu od strane pojedinca, čime je mogućnost obraćanja međunarodnim tijelima proširena i na pojedince kao aktivno legitimisane učesnike u međunarodnom pravnom postupku.
Takođe je pojasnila da odredbe Konvencije o ljudskim pravima i zabrani diskriminacije ne bi ostvarile svoj cilj, ako istovremeno ne bi postojao učinkovit sudski mehanizam zaštite, koji pogođenim osobama i grupama pojedinaca omogućava da se zaštite od povreda ljudskih prava i diskriminacije. Posebno je govorila o akcesornoj prirodi člana 14 Konvencije kojim se garantuje jednako postupanje samo u odnosu na ostvarivanje materijalnih prava priznatih u Konvenciji, te da Protokol br. 12 u svom članu 1 sadrži opštu zabranu diskriminacije proširivši obim zaštite na jednakost u uživanju svih prava (uključujući i prava zagarantovana domaćim zakonima).
U kontekstu prakse pred Evropskim sudom savjetnica je predstavila konkretne slučajeve u kojima je ovaj sud po predstavkama osoba sa invaliditetom utvrdio povredu prava na život iz čl. 2 Konvencije; nehumano i degradirajuće postupanje protivno čl. 3 Konvencije, a sve u vezi sa postupanjem prema osobama sa invaliditetom smještenim u ustanovama, pritvoru ili drugim mjestima zatvorenog tipa, pod kontrolom i nadzorom javne vlaste, koje nijesu preduzele mjere na zaštiti života, dostojanstva ličnosti, fizičkog i psihičkog integriteta ovih osoba. Takođe je podsjetila na slučajeve u kojima je Evropski sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz čl. 6 Konvencije, pod okolnostima da je osoba lišena poslovne sposobnosti bez saslušanja i mogućnosti da direktnim pristupom sudu preispita odluku o lišenju poslovne sposobnosti. Razgovarano je io slučajevima u kojima je utvrđena diskriminacija po osnovu invaliditeta, a u vezi sa pravom na poštovanje privatnog i porodičnog života, pravom na mirno uživanje imovine, kao i pravom na slobodne izbore.
Poziv za predavanje upućen je od strane Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) koji u okviru projekta Karavan ljudskih prava OSI organizuje Školu ljudskih prava OSI.