Povodom 5. decembra, Svjetskog dana volontera, razgovarali smo sa mladima šta za njih predstavlja ova društveno korisna aktivnost, da li, i gdje volontiraju, i ako ne, iz kog razloga. Mladi su većinom stava da se volontiranje uvijek isplati, ako ne novčano, onda “spoznajom da smo nekom pomogli, koja donosi unutrašnje zadovoljstvo volonteru, vrjednije od svega”. Takođe, gotovo svi sagovornici su kao prvu asocijaciju na volonterski rad naveli Crveni krst.
Ivana je kao srednjoškolka bila volonterka Crvenog krsta.
“Taj period pamtim kao najljepše provedeno vrijeme. Zajednička putovanja, radionice, aktivnosti, druženja, ali i konkretan rad prikupljanja pomoći za socijalno ugrožene porodice, osjećaj kada obradujete djecu tokom praznika… Svima preporučujem, posebno djeci i mladima, jača se empatija, osjećaj solidarnosti”, kaže ona. Dodaje i kako su je “odrasle” obaveze sprječile da nastavi da se bavi volonterskim radom.
“Više nemam vremena kao srednjoškolka ali ne treba vam neka organizacija kako biste bili human i dobar čovjek, samo se okrenite oko sebe. Pomozite. Ja pomažem koliko god mogu” , kaže ona. I dodaje kako joj se “uvijek dobrom vrati”.
Slično razmišljaju i naši sagovornici srednjoškolci.
“Za mene je volontiranje kada neko radi dobre stvari ljudima ili životinjama iz čiste ljubavi, ne očekujući korist”, kaže naša sagovornica. Dodaje i da se trenutno ne bavi volonterskim radom, ali kako uvijek pošalje poruku za liječenje bolesnih, a i svi njeni ljubimci su udomljeni sa ulice.
Njena drugarica dodaje kako nije član nijedne, ali bi se rado uključila u volonterske organizacije.
Među studentima naišli smo na mnoge dobrovoljne davaoce krvi.
Međutim, ima i onih koji nijesu pobornici ovakvog načina provođenja slobodnog vremena.
“Ne radim ništa za šta nijesam plaćen, neću da trošim vrijeme na volontiranje kad mogu za to vrijeme da radim konkretan posao”, kaže naš sagovornik. Rekao je i iako se njemu ne isplati, druge “volontere poštuje”.