Čovjek kao glavnu prijetnju za napredak obično vidi neke okolne neistomišljenike ili način na koji svijet funkcioniše, no najveća borba sa kojom je suočen odvija se u njegovom vlastitom umu.
Onaj ko ovlada svojim umom biće u stanju da se suprotstavi svim lošim pojavama u svijetu. Ovo čovjek u početku svog razvoja često ne shvati i na sebe nabaci teško breme odgovornosti da uradi nešto dobro u svijetu koji često zna da razočara. Da bi uradio nešto za okolinu, prvo mora za sebe da odradi najbitniji posao – da ovlada umom. Kako će se suprotstaviti svemu lošem ako ni sebe ne može obuzdati?
Istreniran um u mogućnosti je da oblikuje čovjekovu realnost i diktira koristan tempo života. Takođe, začetnik je čovjekovih uspjeha i najvećih životnih poduhvata. Ovakav karakter u stanju je da pozitivno utiče na ljude oko sebe i promijeni im živote. Skoro pa je nemoguće pokolebati čovjeka sa ovakvim nukleusom u sebi.
Sa druge strane, neistreniran um najveći je neprijatelj kod ljudi. Ako je um taj koji ograničava čovjeka i postavlja mu limite, teško da će se osoba snaći ili podstaći druge da se snađu. Tjera čovjeka da se prisjeća svojih strahova i uliva mu nepovjerenje, skrnavi ga iznutra i sputava spolja.
Čovjek treba da odradi ono što je do njega – da ovlada sobom. Na ostalo ne može da utiče, ali može se braniti svojim najjačim oružjem: dušom i umom.
Miloš Đurđevac