Zvezde sjajne, nebo vedro,
plodno jošte zemlje nedro, satvoriti ko to može,
ako ne ti, večni Bože.
Gore, dolje, trave, drva,
lava, orla, a i crva,
ti satvori, dragi Bože,
ko ovako jošte može?
Osim druga ovde svega, mene stvori iz ničega,
duom tvojim ti podunu, u meneka dušu sunu.
A u dušu dade žare, dade meni lepe dare, moje duše žarki poji
to su, Bože, dari tvoji.
Vala tebi na to, vala,
o ne pusti da na zala upotrebim dar ja tvoj,
o ne pusti, Bože moj!

