Kada kažemo ADHD, naše asocijacije su da je dijete živahno, nemirno, impulsivno, nepažljivo, neposlušno, razmaženo. To je naziv za čitav niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i koncentracije sa nemirom.
U pitanju je poremećaj koji je prisutan u ranom djetinjstvu ali se često ne prepoznaje. Problemi postaju upadljiviji kada dijete krene u školu i tada se sve više i više gomilaju.
Dalje se nastavlja u adolescenciji i odraslom dobu ali u promijenjenom obliku.
Simptomi kod ADHD-a se manifestuju u slaboj pažnji, hiperaktivnosti, impulsivnosti.
Djeca ne paze, ne završavaju date radnje do kraja, ne mogu da se organizuju, gube stvari, ne znaju gdje su nešto ostavili, nemarni, vrpolji se, ustaje se kad ono hoće, mnogo priča, ne može na miru da se igra, prekida druge, ne može da čeka svoj red, češće svađe sa vršnjacima, lako zaplače, ekslozivno reaguje.
Početak datih simptoma javlja se prije sedme godine života, koji traju bar šest mjeseci i utiče na socijalne, školske ili radne aktivnosti.
Uticaj na socijalno funkcionisanje tokom razvoja u školskom periodu, dovodi do problema u ponašanju, neuspjeha u školi, problemi u socijalnim interakcijama, nisko samopoštovanje.
Da bi pomogli djetetu potrebna je timska procjena, informisanje roditelja, bihejvioralni tretman, psihosocijalna podrška, individualni rad. Da bi znali na pravi način primijeniti i odabrati adekvatnu intervenciju, moramo biti i upoznati sa preventivnim metodama :
– otklanjanje nepovoljnih činilaca i primarna i sekundarna zaštita.
Tokom planiranja tretmana i intervencija potrebno je znati da ono što odgovara jednom djetetu ne mora uvijek biti korisno i drugom djetetu.
Korisno je razvijanje pozitivnog samopoštovanja svoga djeteta. Usmjeriti djetetovo ponašanje budućim ciljevima umjesto na trenutno zadovoljavanje. Strukturirati zahtjeve za osiguravanje uspjeha npr. ako može riješiti samo tri problema dati mu tri problema kako bi se osigurao uspijeh. Budite realistični u očekivanjima.
„Pa hoćeš li više prestati!!!“,
„Ti si bezobrazan i nemoguć.“, zamijeniti :
Ti si dobro dijete koje ponekad radi neprimjerene stvari.“
ili
„Ovo je bilo dobro, znam da ćeš sljedeći put napraviti još bolje.“
Usmjeravanje na pozitivne osobine kao što su otvorenost, znatiželje, kreativnost, maštovitost, visok stepen energije, motivisanost za određene sadržaje, odlučnost. Podsticati pozitivno emocionalno ponašanje posebno u situacijama sukoba. Izložiti dijete raznim iskustvima koja izazivaju pozitivne emocije. Staviti naglasak na ono što dijete može uraditi. Omogućiti izbore u skladu sa mogućnostima djeteta kako bi se smanjio doživljaj neuspijeha. Omogućiti prilike za pomaganje drugima, za izražavanje empatije. Aktivno podučavati socijalne vještine ophođenja prema vršnjacima i odraslima.
Primjerno uključivanje u rad ( Dijete sa ADHD-om počinje čitati tekst , upućivanje na korišćenje pokazatelja pri čitanju ( tekst prati povlačenjem kažiprsta po redovima ili povlačenjem linija pri čitanju), usmjeravanje na preglednost i čitkost napisanog ( razmaci pri pisanju)…
Potrebna su im upustva koja moraju biti jasna, formulisana i jednostavna. Tokom komunikacije sa djetetom objasnite mu šta podrazumijevate pod određenim terminima, na primjer šta sve podrazumijevate i očekujete od djeteta kad kažete budi dobar. Bitno je da osjete posledicu svoga ponašanja i da sami snose odgovornost za nju.
Kada mu se obraćate gledajte ga u oči, držite ruke na ramenima djeteta dok mu objašnjavate šta treba da uradi, govorite mu smirenim ali odlučnim glasom, zatražite mu nekad da ponovi šta treba da uradi. Dobro je napraviti plan po kojem će i samo steći rutinu poput kada se ustaje ujutru, uči, koliko vremenski i drugo. Pomažite kod školskih obaveza. Dobro je da uče u kratkim vremenskim razdobljima sa češćim prekidima. Kada vas posluša pohvalite ga ali i kada drugi slušaju i neka nagrada slijedi odmah nakon poželjnog ponašanja. Sprovedite nekoliko važnih pravila koje u porodici svi moraju poštovati. Budite pozitivni. Budite sigurni da vas je dijete čulo i razumjelo. Budite dosledni. Nemojte naglo reagovati i dajte djetetu dovoljno vremena. Pomozite u sklapanju prijateljstava.
Ako dijete postane previše agresivno dobro ga je isključiti i udaljiti od trenutne situacije. To je korisna tehnika za smanjenje nepoželjnog ponašanja. Pružite mu kratak predah, gdje se može smiriti.
