Timski rad roditelja i škole
Porodica i škola su dva osnovna faktora vaspitanja. To su dvije institucije koje imaju svoje funkcije i ciljeve, koje djeluju pojedinačno, ali koje su istovremeno i zajednički zainteresovane za razvoj i napredak djece/učenika.
Životni tokovi su nepredvidljivi, kako za pojedinca tako i za porodicu, suočavanje sa problemima i izazovima zahtijeva vještinu prilagođavanja, prevladavanja i adaptacije na nove uslove koji po inerciji stvaraju krizu unutar nje, a kriza mogućnost raspada ili rasta i daljeg razvoja. Porodica predstavlja osnovnu ćeliju društvenog života i najprihvatljiviju sredinu u kojoj se dijete prihvata i živi. Ne smije se zanemariti uloga porodice i njen značaj na cjelokupan fizički, emocionalni, intelektualni i moralni razvoj djeteta.
Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Učitelj učenika poznaje po njegovom učenju i ponašanju uglavnom iz škole, dok roditelj poznaje djetetov cjelokupni razvoj od rođenja pa dalje.
Tim se razlikuje od uobičajenih grupe ljudi. Tim je mnogo više od toga. To je mala, tijesno povezana grupa ljudi usmjerena na postizanje jasno određenih ciljeva u kojoj su svi članovi tima odlučni da ih postignu zajedno.
Između roditelja i učitelja/ nastavnika timski rad je neophodan. Osnovni razlog je što bez usaglašenog djelovanja ovih faktora razvoj učenika bi sporije napredovao. Saradnjom se lakše koriguju neke poteškoće u učenju i izvode zajedničke akcije. Bez saradnje odnosno dogovora sa roditeljima često ne bi bili u mogućnosti da o mnogim pitanjima imaju određeno mišljenje ili stav. Saradjujući sa porodicom, škola bolje upoznaje učenike, njihove osobine, sposobnosti, radne navike, njihov položaj u porodici. Uzajamni odnos ove dvije institucije omogućava realizaciju vaspitno-obrazovnih ciljeva i zadataka. Saradnja porodice i škole treba da se ostvaruje od trenutka kada dijete postane polaznik obrazovne ustanove, a nadalje da se produbljuje i doprinese adekvatnom ispunjavanju vaspitno-obrazovnih zadataka. Da bi saradnja bila efikasna, mora se prvo odrediti njen cilj. Porodica i škola treba saradnju da zajednički planiraju i ostvaruju. Škola kao institucija treba da pored poznavanja učenika, upozna i porodicu iz koje on dolazi. Upoznaje porodične uslove i odnose u porodici, kao i odnose prema djetetu.
Pozitivan odnos porodice i škole dovodi roditelje u situaciju koja ih aktivira na polju interesovanja za pedagošku djelatnost, pruža im uvid u rad škole, kao i rezultate vaspitno-obrazovnog rada. Za uspešnu saradnju porodice i škole neophodno je postojanje empatije, socijalne percepcije, jasne komunikacije, uzajamnog povjerenja, odsustva konflikata izmedju roditelja i nastavnika, stručnih saradnika. Sve ovo je neophodno da bi se saradnja uspješno odvijala i stvorili se pogodni uslovi za razvoj ličnosti djeteta i postizanje uspjeha. Roditelji se upoznaju sa reformama koje se vrše u školi, kako bi ih oni shvatili i prihvatili; Zatim roditeljima ukazuju na nužnost rješavanja svih problema u skladu sa ciljevima i zadacima školstva.
Da bi se poboljšao međusobni odnosi korisno je roditelje uključiti u više radionica, individualnih kontakata, grupnih radova, seminara, okruglih stolova, savjetodavnih radionica i sl.
