Na današnji dan 15. marta 1824. – Rođen srpski pisac Branko Radičević , lirski pjesnik mladosti, ljubavi i patriotskog zanosa.
Kao oduševljeni pristalica jezičke reforme Vuka Karadžića, prvi je počeo da pjeva na narodnom jeziku i u duhu srpske narodne poezije. Pjesničkim slobodama označio je prodor u novu epohu. Pjesme su mu pune vedrine, vitalnosti, vragolanske žudnje i uživanja u prirodi, ali je u nekima predosjetio sopstvenu ranu smrt. Školovao se u Zemunu, Sremskim Karlovcima, Temišvaru i Beču, gdje je studirao prava i medicinu i ušao u najuži krug Karadžićevih pristalica i prijatelja. Najljepše dane mladosti proveo je u Sremskim Karlovcima, čije su ljepote, posebno uzvišenje Stražilovo, bile njegova lirska inspiracija. U poemi “Đački rastanak” opjevao je Sremske Karlovce i đačke radosti, a dubinu i misaonost je iskazao u pjesmi “Tuga i opomena”, a u satiričnoj pjesmi “Put” ismijao je protivnike Karadžićeve reforme. Umro je u Beču 1853, a kasnije su mu kosti prenesene na Stražilovo.