Šestog novembra 1787. godine rođen je Vuk Stefanović Karadžić. Bio je srpski filolog, reformator srpskog jezika, sakupljač narodinih umotvorina i pisac prvog rječnika srpskog jezika. Vuk je najznačajnija ličnost srpske književnosti prve popovine XIX vijeka. Stekao je i nekoliko počasnih doktorata.
Učestvovao je u Prvom srpskom ustanku kao pisar i činovnik u Negotinskoj krajini, a nakon sloma preselio se u Beč, 1813. godine. Tu je upoznao Jerneja Kopitara, cenzora slovenskih knjiga, na čiji je podsticaj krenuo u prikuplanje srpskij narodnih pjesama, reformu ćirilice i borbu za uvođenje narodonog jezika u srpsku književnost.