Na današnji dan 1825. rođen je srpski filolog Đura Popović, poznat kao Đura Daničić, prijatelj Vuka Karadžića i njegov saradnik u borbi za reformu srpskog jezika i pravopisa.
Poslije studija u Požunu /Bratislava/, Pešti i Beču, radio je kao bibliotekar Narodne biblioteke u Beogradu, sekretar Društva srpske slovesnosti i profesor Liceja i Velike škole. Karadžićeve i sopstvene poglede na jezik dosljedno je sproveo prevodeći sa latinskog jezika “Psaltir Davidov” i “Stari zavjet”. Objavio je više djela iz stare srpske književnosti: Teodosijevog “Žitija Svetog Save”, Domentijanovih žitija o Sv. Simeonu i Sv. Savi, “Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih” /Danilo i njegovi učenici/, “Nikoljsko jevanđelje”. Neprocjenjivu vrijednost ima njegov rad na rječniku. Izdao je “Rečnik iz književnih starina srpskih” i započeo veliki istorijski “Rečnik hrvatskoga ili srpskoga jezika”. Ostala djela: “Mala srpska gramatika”, “Srpska sintaksa”, “Oblici srpskog jezika”.