Džordž Gordon Bajron, jedan od najboljih britanskih pjesnika i najpoznatiji je po svom ekscentričnom životu, preminuo je 19. aprila 1824. godine.
Bajron je rođen 22. januara 1788. godine u staroj osiromašenoj aristokratskoj porodici. To je možda i bio razlog njegovog bunta i netrpeljivosti licemerja visokog društva. Od rođenja je bio hrom, ali ga je priroda obdarila nevjerovatnom lijepotom.
Studirao je na Kembridžu. Sa prezirom se odnosio prema konzervativnom društvu i lažnom moralu. Bio je veoma slobodan i omiljen među ženama i važio je za „ukletog ljubavnika”. Bio je sklon skandalima. Prvu pjesničku knjigu „Časovi dokolice” je izdao 1808. godine. Knjiga je bilao oštro iskritikovana. Društvo ga je odbacivalo, ali se on suprotstavljao. Bio je prisiljen, čak, da napusti zemlju i da krene na dvogodišnje putovanje po Mediteranu. Ovo putovanje je Bajronu pružilo inspiraciju za mnoga kasnija djela koja će mu donijeti slavu.
Jula 1811. godine, Bajron se vratio u London nakon smrti njegove majke. 1812. godine je objavio jedno od svojih najboljih djela „Hodočašće Čajlda Harolda”.
Bajron je 1816. godine zauvijek napustio London. Otputovao je u Ženevu, u Švajcarsku, gde je upoznao pjesnika Šelija. Tada je napisao treće pjevanje „Putovanje Čajlda Harolda“.
Bajron je živeo i u Italiji, gdje je bio u vezama sa raznim ženama. Ova njegova iskustva je prikazao u njegovoj najboljoj pjesmi „Don Žuan“. Satirična i duhovita, ova pjesma ima šesnaest pjevanja i ostala je nedovršena.
Bajron je 1823. godine prihvatio poziv i otišao u Grčku, gdje pomaže u borbi grčkog naroda protiv Otomanskog carstva. Ubrzo se razboleo od malarije i umro 1824. godine u trideset šestoj godini života.