Johan Sebastijan Bah, njemački kompozitor, umro je na današnji dan, 28. jula 1750. godine, jedan od najznačajnijih u istoriji muzike.
Za života je više cijenjen kao orguljaš nego kao kompozitor i tek je Feliks Mendelson otkrio njegovu vrijednost izvođenjem “Muke po Mateji”. Bahov veliki opus – dijelom izgubljen, jer je poslije smrti pao u zaborav – osnova je razvitka muzičkih pravaca novijeg doba. Komponovao je više od 300 kantata, fuga, oratorijuma, preludijuma, fantazija, tokata, orkestarskih svita, djela za orgulje, klavir, čembalo, violinu, violončelo, klavirkord, flautu. Doveo je do vrhunca barokni polifoni stil, usavršivši i produbivši sredstva muzičkog izraza, posebno kontrapunkt, harmoniju i instrumentaciju – njegovo stvaralaštvo je sinteza dotadašnjih dostignuća u vokalnoj i instrumentalnoj muzici.
Djela: duhovne kompozicije “Imao sam mnogo jada”, “Hristos je ležao u samrtnim mukama”, “Snažna tvrđava je naš Bog”, “Misa u ha molu”, “Božićni oratorijum”, “Magnificat”, “Muka po Jovanu”, “Muka po Mateji”, svetovne kompozicije “Kantata o kafi”, “Seljačka kantata”, “Francuske svite”, “Engleske svite”, “Dobro temperovani klavir”, “Italijanski koncert”, “Goldberg varijacije”, “Hromatska fantazija i fuga”, šest “Brandeburških koncerata”, “Umetnost fuge”, “Trostruki koncert” za flautu, violinu i klavir.