Na današnji dan 24. aprila 1833. godine rođen je crnogorski vojvoda i pisac Marko Miljanov Popović. Kao i svi njegovi sunarodnici iz tog vremena, Marko Miljanov je ratovao protiv Turaka.
Naučio je da čita i piše u 50-toj godini kada se povukao iz javnog života zbog neslaganja sa politikom knjaza Nikole I Petrovića Njegoša (“Primjeri čojstva i junaštva”, “Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi”, “Život i običaji Arbanasa”).
Godine 1856. je došao u Cetinje i ušao u službu kneza Danila kao perjanik. Zbog svog junaštva i uspješnih napada na Turke knez Nikola Petrović ga je nagradio položajem sudije i vođe plemena Bratonožića. Zbog njegovog rada na prisajedinjenju Kuča Crnoj Gori, Turci su za njegovu glavu raspisali nagradu. Godine 1874. je izabran u Crnogorski senat (od 1879. pretvoreno u Državni savjet). U ratu protiv Turske, komandovao je crnogorskim vojnicima u bici na Fundini. Nakon oštrog sukoba sa knezom Nikolom 1882. Marko Miljanov je napustio Državni savjet i odlučio da se vrati u rodni Medun.
Iako mu je bilo 50 godina i bio je nepismen kao i većina njegovih sunarodnika, Miljanov se posvetio pisanju.
Sahranjen je na tvrđavi u Medunu, gdje se danas nalaze dva spomenika – stara, originalna nadgrobna ploča koju je podigla njegova žena Stefa i druga, podignuta nekoliko godina nakon njene smrti.