Nikola Makijaveli, italijanski pisac, političar, diplomata i istoričar, rođen je na današnji dan, 03. maja 1469. godine. Jedan je od utjemeljivača političke nauke. Poslije stvaranja

Firentinske republike, 14 godina je bio sekretar vladajućeg Savjeta desetorice.

Nikola Makijaveli oslobodio je politička razmatranja teoloških, moralnih i metafizičkih

koncepata i začetnik je ideje nacionalne države. U glavnom djelu – “Vladalac”, u kome

je iznio i svoja diplomatska iskustva, razradio je teoriju prema kojoj vladar treba da upravlja

državom u interesu njenog jačanja, bez obzira da li će cilj postići zakonom ili silom, a ako

činjenice optužuju vladara izvinjava ga dobar rezultat.

Smatrao je da su mjerila individualnog morala nepodobna za procjenu postupaka u ime

države. Zalažući se za bolji položaj i jedinstvo Italije, isticao je da za otadžbinu ne treba

štedjeti niti birati sredstva i da vladar mora da bude spreman da koristi i zakon, svojstven

ljudima, ali i silu, svojstvenu zvijerima ukoliko je zakon nedovoljan za ostvarenje cilja, iz

čega je kasnije izveden pojam “makijavelizam”.

Rimokatolička crkva je 1559. godine stavila njegova djela na “Indeks zabranjenih knjiga”.

Ostala djela: “Razmatranja o prvih deset knjiga Tita Livija”, “Istorija Firence”, “O ratnoj

vještini”, komedija “Mandragola”.

Na današnji dan – Nikola Makijaveli

Nikola Makijaveli, italijanski pisac, političar, diplomata i istoričar, rođen je na današnji

dan, 03. maja 1469. godine. Jedan je od utjemeljivača političke nauke. Poslije stvaranja

Firentinske republike, 14 godina je bio sekretar vladajućeg Savjeta desetorice.

Nikola Makijaveli oslobodio je politička razmatranja teoloških, moralnih i metafizičkih

koncepata i začetnik je ideje nacionalne države. U glavnom djelu – “Vladalac”, u kome

je iznio i svoja diplomatska iskustva, razradio je teoriju prema kojoj vladar treba da upravlja

državom u interesu njenog jačanja, bez obzira da li će cilj postići zakonom ili silom, a ako

činjenice optužuju vladara izvinjava ga dobar rezultat.

Smatrao je da su mjerila individualnog morala nepodobna za procjenu postupaka u ime

države. Zalažući se za bolji položaj i jedinstvo Italije, isticao je da za otadžbinu ne treba

štedjeti niti birati sredstva i da vladar mora da bude spreman da koristi i zakon, svojstven

ljudima, ali i silu, svojstvenu zvijerima ukoliko je zakon nedovoljan za ostvarenje cilja, iz

čega je kasnije izveden pojam “makijavelizam”.

Rimokatolička crkva je 1559. godine stavila njegova djela na “Indeks zabranjenih knjiga”.

Ostala djela: “Razmatranja o prvih deset knjiga Tita Livija”, “Istorija Firence”, “O ratnoj

vještini”, komedija “Mandragola”.