Sa našom sagovornicom smo porazgovarali o početku sa muzikom i umjetnošću, o festivalu umjetnosti koji organizuje, kao i o nekim ličnim pitanjima.
Na pitanje kako je počela njena veza sa umjetnošću i muzikom, odgovorila je:
“Moj pradjed je svirao i pravio gusle. Majkin stric je lijepo svirao harmoniku. Moji roditelji imaju sluha i veoma zanimljivu boju glasa. Pretpostavljam da je ta sklonost prema muzici u mene utkana i prije mog postojanja, što se kasnije manifestovalo i kroz talenat. Zatim, Mihailo Lalić je takođe bliski rođak, sa kojim oduvijek povezujem talenat za lijepu riječ. Ipak, glavni “krivac” za moj ulazak u svijet umjetnosti je moja majka koja je prepoznala moje talente, na čemu sam joj beskrajno zahvalna.”
Kada si prvi put osjetila da je to tvoj životni poziv, a ne samo hobi?
“Ne bih mogla reći da sam ikada muziku doživljavala kao hobi. Odmah sam znala da je to jedna otkrivena ljubav koja će me oblikovati i razvijati kao ličnost.”
Koji su bili ključni momenti koji su te oblikovali kao umjetnicu?
“Ključni momenti koji su značajno obilježili moj put rasta i razvoja su susreti sa istaknutim izvođačima, a sa druge strane i svi padovi koje sam doživjela i naučila iz njih vrlo važne lekcije.”
Na pitanje da li je put do toga da postane osnivačica festivala bio planiran ili spontani razvoj, rekla je:
“Pored izvođačkih sposobnosti koje posjedujem, moram se pohvaliti i organizacionim koje sam, prosto, imala potrebu da predstavim i nadograđujem kroz umjetnost. S tim u vezi bih rekla da je ideja za osnivanje festivala dugo bila planirana i preispitivana. Podvrgnuta detaljnom posmatranju našeg društva i pronalaženju korijena problema, koji se, i danas, nakon već 5 godina postojanja ARTS FESTIVAL BERANE, zaliva umjetnošću i, čini mi se, polako iscjeljuje.”
Kako bi opisala svoj umjetnički izraz danas?
“I kao umjetnica i žena težim romantičarskom izrazu, koji me je kroz cijeli proces školovanja najviše privlačio, jer sam se i sama najviše i najličnije pronalazila. Snažni emotivni naboji, individualizam, slobodnije forme, jesu sredstva kojima lično šaljem najsnažnije i najvažnije poruke.”
Koji umjetnici ili pravci su najviše uticali na tvoj rad?
“Kao što sam već rekla, to je definitivno romantizam, a što se tiče umjetnika izvrsni kontrabasista Roman Patkolo i u skorije vrijeme Dominik Wagner. Sa obojicom sam imala priliku da sarađujem, što je dodatno uticalo na oblikovanje mene kao umjetnika.”
Da li više voliš rad u samoći ili saradnju sa drugim umjetnicima?
“Zavisi od žanra. Sviranje u orkestru za mene predstavlja pravi umjetnički doživljaj i jednu, posve nevjerovatnu dimenziju koja je sposobna da me vine u nebesa, kamerno muziciranje volim, ali isto tako i solističko. Muzika je, rekla bih, prije svega, jedna timska umjetnost koja združivanjem i udruživanjem snaga i svih ostalih mehanizama stvara pravo remek-djelo.”
Dalje smo pitali kako balansira između muzike i drugih formi umjetnosti, ako ih ima?
“Dopunjavaju se, povezuju se kao nit u jednu cjelinu i sklapaju moje djeliće jedne s drugim. Prožimaju se u svima i svemu i oplemenjuju me.”
Kako je nastala ideja za arts festival u Beranama?
“Ja sam u cijelu priču ušla, rekla bih, vrlo smjelo, ne sluteći koliko će, ovaj put kojim se rjeđe ide, biti izazovan, ali istovremeno i veličanstven, jer slavi kulturu i umjetnost. Željela sam da kroz taj pokret, koji je sada jedna velika zajednica, pružim priliku mladim umjetnicima koji su tek zakoračili na put umjetnosti da se predstave kroz svoj rad, da pokažem gradu koliko postoji talentovanih ljudi kojima je zaista potreban mali podstrek da bi dobili krila i vinuli se u nebesa. Naravno, ta vizija je podrazumijevala i unapređenje kulturno-umjetničkog života u našem gradu i uopšte na sjeveru, i podizanje svijesti o samoj umjetnosti, a pomoći nje, moj cilj je bio i da, kako budemo rasli, budemo ohrabreniji da govorimo o važnim društvenim temama, o kojima se danas veoma malo priča. Htjela sam, na neki način da se odužim svom rodnom gradu za sve znanje koje mi je pružio, a s obzirom na to da sam i godinama bila dobitnica stipendija koju Opština Berane dodjeljuje najboljim studentima, shvatila sam da ipak postoji prostor za saradnju sa njima u tom smislu.
Da ste mi postavili ovo pitanje prije dvije godine, vjerovatno ne bih znala šta da odgovorim, ali danas sam ponosna na sebe, prije svega, jer istrajavam u svojoj besamrtnoj ideji spašavanja kulture i umjetnosti, a potom i na sve divne ljude koji mi svojim radom i djelom vraćaju nadu da će nam, jednoga dana, ipak biti bolje.”
Na pitanje koliko je bilo izazovno pokrenuti festival u manjoj sredini, dobili smo ovaj odgovor:
“Vrlo izazovno. Od organizacije koncepta, programa, izvođača, preko institucionalne podrške i pomoći pa sve do onih najsitnijih detalja, ko će čekati izvođače u 3 sata poslije ponoći na autobuskoj.”
Kako lokalna zajednica reaguje na festival i njegov razvoj?
“To je veoma teško pitanje. Institucionalna podrška napreduje iz godine u godinu, ali ako govorimo o osviješćenosti na temu važnosti postojanja jednog ovakvog festivala, u ovoj godini, kada festival slavi 5. rođendan, mislim da smo se zeru pomjerili sa mrtve tačke. Ipak, moram se ograditi i spomenuti da postoje izvrsni ljudi koji se nalaze na čelima važnih kutlurnih institucija i koji su snažna podrška, od samog početka, u svakom smislu.”
Šta ti je najvažnije da festival donese publici i umjetnicima?
“Festival posjeduje svake godine različit program. Cilj jeste da unaprijedi kulturno-umjetnički život u Beranama i na sjeveru naše divne zemlje, te samim tim i program bude koncipiran tako da bude namijenjen različitim starosnim grupama, pa bude i zabavnog i edukativnog karaktera. No, ipak, kao najvažniji cilj ima da preoblikuje ukus i utiče na najmlađe generacije koje svestavamo u prioritetnu grupu, uvijek i zauvijek, i naravno da promoviše naše mlade talente kojih nismo ni svjesni koliko imamo, a još toliko se nije ni otkrilo. Čekamo njihovo otkrovenje.”
Kako vidiš ulogu umjetnosti u manjim gradovima poput Berana?
“Smatram da veći dio publike u manjim, nerazvijenim sredinama umjetnost doživljava i od umjetnosti očekuje zabavu koja će biti bijeg od svakodnevice koja umara, iscrpljuje i juri sve koji joj se predaju. To zapravo i nije toliko loše kada bi se programi jasnije i smislenije konstruisali i na kraju publiku darovali jednom bogatom umjetničkom ponudom gdje će svako izabrati šta mu u tom trenutku najviše treba ili prija.”
Da li misliš da se kulturna scena u Crnoj Gori mijenja i kako?
“Da, i te kako, zbog čega mi je veoma drago. Mijenjaju je mladi ljudi, konačno.
Konačno je neko naučio da čuje šta mladi imaju da kažu i pustio ih da djeluju. Vjerujem u budućnost ove zemlje koju grade mladi ljudi! ”
Kakvu publiku želiš da festival razvije u budućnosti?
“Želim publiku iskrenih ljubitelja umjetnosti koji joj se prepuštaju da ih obrazuje i oplemenjuje, istovremeno. Bez predrasuda. Bez očekivanja.”
Da li želiš da festival ostane lokalni ili imaš ambiciju širenja regionalno/internacionalno?
“Festival se uveliko širi i pomjera i granice ove zemlje i sopstvene. U budućnosti imamo velike planove, kojima tabamo put.”
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavaš kao umjetnica i organizatorka?
“Finansiranje je definitivno najveći problem, što je posljedica one nedovoljne osviješćenosti o kojoj sam rekla nekoliko riječi. Onoga trenutka kada shvatimo da Ceca i Betoven nisu isto, i da ih nikada ne smijemo spojiti ni u istoj rečenici, tada će brojni problemi postati smiješni. Do tada, kultura će vrištati, a oni koji treba da je čuju će biti zaslijepljeni prividom visoko usvojenih vrijednosti.”
Da li je bilo trenutaka kada si željela da odustaneš?
“Svake godine imam fazu kada želim da odustanem, jer me većina ne čuje. Često se pitam da li sve to ima smisla. Jer, ljudi često imaju tendeciju ka obesmišljavanju važnih stvari što izuzetno demotiviše. Ipak, postoji toliko divnih umjetnika koji su neizmjerno zahvalni na iskustvu koje su doživjeli kroz festival i sve ono na ličnom planu što im je festival donio i oni budu najsnažniji vjetar u leđa koji mi ne da da se slomim i odustanem. Zbog njih i onih koje ćemo tek otkriti festival mora da živi i živjeće!”
Šta te danas najviše inspiriše?
“Inspiriše me ljubav. Sloboda. Život. Porodica. Moja Darija. Kad čovjek dobije dijete, percepcija se potpuno promijeni i ta potreba da se ovaj svijet učini što boljim mjestom za dijete i generacije koje dolaze je nepobjediva i nemjerljiva.”
Kako izgleda jedan tvoj dan kada radiš na projektu?
“Kada krenu pripreme za festival, a obično se time bavim tokom cijele godine, jer su dobra startna strategija i struktura pola posla, obično se odjednom pojavi i milion drugih obaveza što me dodatno stimuliše da sve ispadne perfektno. Inače odlično radim pod takvom vrstom pritiska, uz fantastične organizacione sposobnosti uspješno obavim sve logističke poslove koji mi garantuju uspješnu realizaciju.”
Da li umjetnost mijenja način na koji gledaš svijet?
“Da, ona te nauči da svijet posmatraš kroz njenu prizmu . Stvoriš svoj mikrokosmos koji je šarenolikiji i posebniji od svakog drugog. Jer je tvoj.”
Šta bi poručila mladim djevojkama koje žele da se bave umjetnošću i pokrenu nešto svoje?
“Vjerujte u sebe i svoje sposobnosti, jer je to najvažniji poklon koji ostavljamo kao nasljeđe.”
Omiljeni album ili izvođač trenutno?
“Dominik Wagner.”
Grad koji te najviše inspiriše?
“London.”
Umjetnost u tri riječi?
“Stvaranje, emocija i doživljaj.”
Festival koji bi voljela da posjetiš?
“Trenutno mi ne pada na pamet nijedan, ali pozivam sve čitaoce i ljubitelje vašeg portala i naše umjetnosti da posjete V izdanje ARTS FESTIVAL BERANE.”
Zahvaljujemo našoj sagovornici, koja je jedna zaista svestrana osoba, na ovako divnom razgovoru i želimo ostvarenje daljih ciljeva i uspjeh u radu.