Nađa Dubak rođena je 3. avgusta 2003. godine u Andrijevici. Završila je četvrti razred gimnazije u Srednjoj mješovitoj školi u Andrijevici. Ona voli da piše poeziju i nagrađivana je za nju više puta.
Za naš portal Nađa govori o poeziji, nagradama, planovima, ima lijepu poruku za vršnjake…
Otkud ljubav prema poeziji?
Ljubav prema poeziji je počela odmalena, kada sam još kao dijete uvidjela vrijednost pisane riječi.
Koju vrstu pjesama pišeš?
Uglavnom su to ljubavne pjesme, pjesme o zavičaju, odrastanju, o prvim ožiljcima.
Tvoja najveća podrška?
Tokom četiri godine obrazovanja u andrijevičkoj gimnaziji, imala sam neizmjernu podršku profesorica maternjeg jezika koje su njegovale moju ljubav prema pisanju.
Da li si učestvovala na nekim takmičenjima?
Učestvovala sam na većini literarnih konkursa kako na opštinskom, tako i na međunarodnom nivou. Osvojila sam prvo mjesto na Multimedijalnom festivalu za mlade na nacionalnom nivou u Pljevljima, dva puta sam osvojila prvo mjesto na konkursu na opštinskom nivou u Andrijevici, drugo i treće mjesto na literarnim konkursima u Beranama, dva puta sam osvojila prvo mjesto u Podgorici čiji je konkurs raspisao Savez udruženja NOR-a i antifašista Crne Gore. Bila sam najmlađi učesnik Limske pjesničke regate, takođe sam bila učesnik manifestacije Internacionalne Kulturne Asocijacije,, IKA” i osvojila prvo mjesto. Dva puta sam bila dobitnica nagrade iz Fonda za kvalitet i talente.
Poruka mladima?
Mladima bih poručila da stvaraju, da ostvaljuju duboke pečate postojanja i budu promjena kakvu žele u svijetu.
Pisaću ti jednom
Pisaću ti jednom
O ulici bagrema,
O tužnoj ulici
U kojoj su ulični svirači
Sa nježnim harfama
Pratili vapaje vjetra.
Pisaću ti jednom
Ako ne budeš slijep za moje rime,
Ako se ne budeš dičio time
Što eto, sasvim slučajno
O tebi pišem.
Pisaću ti jednom
Ako nekada na vrijeme pođeš
I ako shvatiš da je pored tvog lutanja,
Ponekad bitno sebi da dođeš,
Jer dolazak sebi
Treba tebi da bi došao drugima.
Pisaću ti jednom
O zaljubljeniku u stihove,
I njegovom iznošenom kaputu,
O teškoj samoći, veselom starcu,
I o tvome putu.
Pisaću ti jednom
O vlastitoj ljutnji,
Kako zna da bude probirljiva,
Meni neznana,
Saradnik slutnji.
Pisaću ti jednom
O dječačkoj baladi,
O tihim noćima u kojim su listovi hrasta
Šapatom, na vrhovima prstiju
Svirali svoj d-moll,
A, ti….
Gluv da takvu tišinu čuješ,
Znam te, plan kuješ…
Za bijeg,
Za glupavi odlazak.
Pisaću ti jednom
Ako i napišem,
Pisaću tebi,
A da te ne spomenem,
Pisaću eto,
Tek da kažem da pišem,
Pisaću tek da znam
Da za takvu pjesmu oduvijek dišem.
