Nada Matović je pjesnikinja sa puno ambicija, a prije svega osoba koja živi poeziju i u poeziji se osjeća sigurno, pronalazeći u njoj svjetliju budućnost. Izdala je jednu knjigu a već marljivno radi na sledećoj. Njene pjesme pisane srcem mogu se pronaći i na kanalu “youtube” a možete ih pronaći čak i u bečkim časopisima kao i u srpskom pjesničkom zborniku “Kupidnova strijela”. Ova hrabra mlada dama boji svoje dane najiskrenijim i najdubljim emocijama i riječima. Ona je primjer da se uz malo inata, hrabrosti i volje može postići mnogo.
Kako je Vaš invaliditet uticao na razvoj Vaše ličnosti?
Moj invaliditet me možda više puta mučio i muči u smislu pogleda drugih na mene, kao i mnogih drugih prepreka. A tačnije moj invalidedt podrazumijeva Cerebralnu paralizu, što znači imam fizički problem da hodam, ali to mi nije prepreka za uspjeh. Idemo dalje bez obzira na fizičke barijere kojih ima svuda.
Kako ste došli na ideju da bi mogli da napišete pjesmu?
U drugom razredu srednje škole javila se ta želja za pisanjem, iz razoga što sam htjela nešto promijeniti kod sebe, a i dokazati drugom da mogu.
Šta pronalazite da Vam je najteže na Vašem životnom putu i kako je poezija na to uticala?
Ono što mi je najteže padalo prije pisanja je upotpunjavanje slobodnog vremena, želja za društvom a sada u svijetu poezije zaboravim na sve to i opustim se, ona je dakle relaksacija uma iako sam u godinama kada je društvo od velikog značaja, kroz poeziju i čintanje raznih tekstova na internetu nailazim na mir i obogaćivanje duše, u knjizi i poeziji takođe vidim i prijatelja koji živi u meni i nikada me neće napustiti. Svom dušom sam se prepustila poeziji smatraći da će mi pored sigurnosti donijeti uspjeh kao i do sada.
Ko je primjetio Vaš talenat?
Tadašnja profesorka (u drugom razredu srednje) je vidjela moje interesovanje za književnost, pa mi je još više pomogla na tom putu.
Odakle crpite inspiraciju?
Što se tiče inspricije ona dolazi sama od sebe, i onda, ja hvatam svoje misli i tako ih zapisujem, sa ciljem da to bude intersantno i motivišuće za druge, da drugi to dožive i osjete. Poezija jeste neko novo gledište na sve što nas okružuje.
Kako okolina reaguje na Vaš rad?
Okolina fantastično reaguje na moj rad. pa čak i ugledni pjesnici koji su mnogo iskusni na tom polju od mene. Što mi puno znači.
Neki mi se dive, neki čude kako ja to mogu. A moj odgovor je:”Samo me gledajte!”. Moj put u obrazovanju nije bilo lak nailazila sam na negiranja kako ja ništa neću moći, a i na komentare da nisam za školu to nije bilo prijatno ali evo uspjela sam kroz pročavanje Zakona i borbu za svoja prava.
O čemu govori Vaša knjiga?
Moja knjiga govori o ljubavi razumijevanju drugih, poručuje da ne posustajemo već da se borimo do zadnje kapi snage u nama.
Koja Vam je najdraža pjesma?
A što se tiče najdraže pjesme to je zaista teško izdvojiti, svaka mi je na svoj način draga, svaka od njih ima svoje objeležje u meni.
Kako nastaju Vaše pjesme?
Kada pišem vodim se tim da prvenstveno ja osjetim svaki detalj u pjesmi, jer kako ja doživim i prenesem svoja osjećanja i doživljaje tako će sjutra drugi to doživjeti. Nemam neko posebnu tehniku pisanja nejviše koristim rimu i metaforu.
Da li je u toku neki novi projekat?
Trentno radim na novoj knjizi, u kojoj će biti jako mnogo novosti. Što se tiče knjige “Oda mojoj radosti”, ona je nastala uz pomoć Fondacije ” Podrži Berane”, koja se pobrinula da ona ugleda svjetlost dana, a svakom poeti znači podrška drugih i praćenje drugih pa i meni, pa se nadam da ću i u daljem radu nailaziti na to. A ja ću se trudiditi da što više svojim stvaraštvom iznenadim druge i pokažem im novi svijet obojen svim bojama u kom nema ništa negativnog. Pišem i prozu i tokom septembra će biti promocija moje prve knjige.
Osim poezije koja su još Vaša interesovanja?
Pored poezije od ove godine sam otvorila novo poglavlje pravu, pa sa puno elana plovim po putu Zakona, to je nešto što od malena volim.
Koji je Vaš životni moto?
Ja sam ne želim da osuđujem nikog smatram da smo svi rođeni jednaki, a iako se malo razlikujemo po interesovanjima lli bilo čemu drugom, sve je to podnošljivo ne moženo svi biti potpuno isti.
Koja je Vaša životna misija?
Borba je jedini način za uspjeh i svoje mjesto pod suncem, ja sam neko ko ne gleda prošlost, iako moram priznati da nije bila tako laka, borim se za jednakost svih na ovom svijetu. Samo glava gore i jako srce, kao i um čojeku pomažu da opstane iako ima volju, može otići do najvećh visova.
Vaša poruka za mlade…
Moja poruka drugima je da prihvatimo sve što je od Boga, kako bi učinili naš život ljepšim a i drugih. Ljudima koji imaju neki problem bih poručila da se okrenu poeziji i sve je rješivo.
