Usred arktičkog snijega i leda, u sjeverozapadnoj teritoriji nepregledne Kanade, leži ogromno prirodno bogatstvo u dolini rijeke Nahani (Nahanni).
To bogatstvo leži kako u neopisivoj ljepoti zelenih livada prošaranih cvijećem, te božanstvenim vodopadima i bajkovitim planinskim jezercima u dolini zahuktale rijeke, tako i u ekonomskom bogatstvu koje se ponajviše ogleda u zlatonosnoj rudi.
Ono što izdvaja ovo područje od mnogobrojnih sličnih, jesu mračne legende koje kruže o njemu odbijajući potencijalne lovce na blago.
U moderna vremena ovaj raj na zemlji zaštićen je od strane kanadske vlade kao i UNESCO-a ali i činjenicom da je udaljen od cijelog ostatka svijeta, tamo “gore” na dalekom sjeveru.
Samo uz specijalnu dozvolu i to isključivo malim avionom ili čamcem možete zakoračiti u Nahani rezervat.
Prije pomenutih mjera kojima se ograničava pristup, jezive priče i legende čuvale su prirodu i njena bogatstva.
Sve je počelo u vrijeme kada je čitav sjevernoamerički kontinent tresla zlatna groznica.
Prvo se 1905. godine pročulo kako su dva brata pronašla veliku količinu ovog plemenitog metala u dolini Nahani rijeke, da bi godinu dana kasnije njihovi obezglavljeni kosturi bili pronađeni uz sam tok rijeke.
Desetak godina kasnije pronađen je još jedan kostur bez glave koji je pripadao nekom krupnom Šveđaninu koji je tumarao tražeći zlato.
Iste godine pronađeno je i smrznuto tijelo čovjeka koji je u klečećem položaju pokušavao da razgori ugašenu logorsku vatru. Intenzivnija pretraga rezultirala je mnoštvom skeleta, prevrnutih kanua, ljudskih lobanja… Iako je racionalno njihovu smrt povezati sa surovim uslovima i nedostatkom hrane, počele su da kruže legende o zlim duhovima, čovjekolikim čudovištima koja čuvaju blago, pa i o samim divljim ljudima, koji gospodare ovim krajevima. Ako se podlegne tim pričama i malo posluša jezivi vjetar koji zavija golim stjenovitim gudurama, nije teško zaključiti kakve su se misli rojile u glavama onih koji su sa oboda doline razmišljali o lovu na blago.
I dok sa jedne strane “mračne sile” u dolini Nahani stražare nad gomilama zlata, onome ko samo želi da uživa u ljepoti prirode, čini se da ona nigdje nije tako darežljiva kao ovdje. Ako čamcem krenete od brda Nahani do Virdžinijinih vodopada na putu dugom 210 km nećete željeti da propustite ni metar.
Proćićete kroz Prvi kanjon čije tople vode stvaraju mikroklimu povoljnu za razvoj bujnih livada prepunih zvezdana, ljubičica i drugog planinskog cvijeća.
Nad njima se nadvijaju šarene krečnjačke stijene izbušene pećinama. U jednoj od njih, Valeri Groto, leži groblje muflona koji su se tu sakrili tokom neke hladne zime i uginuli od gladi. Dalje nastavljate do pomenute Doline mrtvih gde su pronađena tijela dva brata kradljivaca zlata, posle koje dolazi Drugi kanjon po čijim su obodima načičkani mufloni i divokoze u potrazi za skromnim zalihama hrane.
Ako imate sreće vidjećete mrke medvjede kako prevrću stijene ili ribare na potocima.
Izvor: zanimljivageografija.rs