Praznovanje Svetog velikomučenika Georgija, nebeskog pokrovitelja katedralnog manastira Eparhije budimljansko-nikšićke – Đurđevi Stupovi i grada Berana, nastavljeno je u poslijepodnevnim časovima.
Tradicionalna Đurđevdanska svenarodna litija krenula je, u 17 časova, od manastira Đurđevi Stupovi, prolazeći kroz Berane ka veleljepnom Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog.
Litiju sveštenstva, monaštva i vjernog naroda predvodio je NJegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
U sveštenom hodu je učestvovalo nekoliko hiljada ljudi, među kojima i veliki broj omladine i djece, čije prisustvo je dalo posebnu radost proslavljanju današnjeg velikog i divnog praznika.
Litija naroda Božjeg, sa crkvenim pjesmama, krstovima, barjacima, ikonama, među kojima i ikona Svetog Georgija i kopija ikone Trojeručice, poklon manastira Hilandara, kretala se od manastirske porte ka centru grada uz stajanja, kada su se čitale molitve za zdravlje žitelja Berana, cijelog vasojevićkog kraja, za narod Crne Gore i cio svijet, molitve za poštedu od stradanja i najezde tuđina, za mir i blagostanje.
Po povratku u Manastir arhipastirskim slovom se obratio Episkop Metodije, čestitajući još jednom slavu manastira i grada Berana.
„Srećna nam slava Svetog Georgija ove divne drevne svetinje. Prva litija koja je krenula bila je ona litija naroda, koji se tiskao oko Hrista kad je išao i propovjedao Palestinom, Izrailjem, Galilejom, a NJegova poslednja litija s narodom je bila ona kad je iz Vitanije uzlazio u Jerusalim. Svih ovih dvije hiljade i više godina narod se skuplja oko Hrista, u istim tim litijama, nastavljajući kontinuitet i odnos sa Bogom, tiskajući se oko svojih episkopa, sveštenika, braće i sestara, uzlazeći u višnji Jerusalim dušom svojom“.
„Sve su ove litije koje je narod prepoznao božanske i nebeske, iako još uvijek hodamo ovim zemaljskim šarom. A ono što je Hristos govorio narodu koji se oko Njega tiskao, pored mira i blagoslova koji im je davao, najčešće im je govorio: Ne bojte se! Ne bojte se i vjerujte u jevanđelje. Svih ovih vjekova do današnjeg dana, narod ide u tim litijama molitvenim da bi se ohrabrio i ojačao, da bi ušao u hram, ovaj sveti Božji hram koji slavi danas svoju slavu Svetog Georgija, ulazi u taj hram da bi se napojio božanskim energijama i blagodaću Božjom“, rekao je Vladika, pitajući se šta se dešava u hramu kad u njega uđemo i molimo se.
„Dešava se to da se saobražavamo Hristu Bogu našem. Svi ovi hramovi, koje ispunjujemo svojim prisustvom i oko kojih se sabiramo, su svojevrsne i jedinstvene likolivnice onih divnih likova koje su nosili sveti Božji ljudi, u koje su se obukli i preci naši sve do današnjeg dana. Ti hramovi su oni za koje smo i mi prizvani da se obučemo u Hrista i da se NJemu saobrazimo i da nikad ne zaboravimo NJegove riječi da se ne bojimo bez obzira kakva nas iskušenja, nevolje, muke, nedaće i kakvo nas zlo snalazilo u ovom privremenom zemaljskom životu“.
„Slavimo praznik Vaskrsenja, ovih dana, slaveći Svetog Đorđa, a slaveći Hristovo Vaskrsenje iz mrtvih ne slavimo ga samo zato što je On vaskrsao i što se vaznio na Nebesa. Mi od toga ne bi ništa imali kad bi bio On jedini koji je vaskrsao, ali je po NJegovim nelažnim riječima, koje je predao svojim učenicima i apostolima, preko njih i svima onima koji NJega sleduju, obećao da će svi oni koji u NJega vjeruju i koji se ne boje, zajedno sa NJim vaskrsnuti. Zato smo se mi ovdje okupili, sa vjerom u Hristovo vaskrsenje i da se radujemo jedni drugima, da volimo jedni druge i da pomažemo jedni drugima zato što volimo Hrista i njegovo Vaskrsenje“, kazao je on.
Blagoslovio je vjerni narod, koji je svojim prisustvom, po Vladikinim riječima, potvrdio da su sledbenici Hristovi.
„Od 2003. godine ovdje narod ide litijski, sabira se, ide kroz ovaj divni grad, ovu divnu, lijepu varoš beransku i osvećuje ga ovim sveštenim hodom sa svojim Episkopom, svojim sveštenicima, sa molitvama i tamjanom koji kadi ovaj grad. Do prije dvije godine je išao, kada smo napravili pauzu zbog spoljnih prilika koje su bile takve da nam nisu dozvoljavale da se, opet, ovako saberemo. I Bog nam je dao da se saberemo i radujemo jedni drugima i da se podsjetimo ko smo, šta smo, odakle smo, kuda treba da idemo i čiji primjer treba da sljedujemo“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
