Zamisli
Da je slikar pjesnik
I da umoči jezik
U gustu crvenu boju
Samo malo razrijeđenu
Sa životom i slobodom
Pa da onda
Obliže bjelinu papira
Uh
Kakva bi to pjesma bila
Jedan mali život
Puna snage i hrabrosti
Slikana širokim potezima
Kao oštrom
Slikarskom
Špahtlom
Ne bi bilo ljepše pjesme
Ni ljepše slike
Ne bi bilo
Ljepših ženskih oblina
Ne bi bilo više mira u glavama
Kako bi riječi i boje poludjele
Pjesnik i slikar
Ubijaju maštu
Tako što je oživljavaju
Zamisli sad
Da pjesnik nema riječ
i da slikar nema jezik