Država, odnosno nadležna tužilaštva vodila su nedjelotvornu i neefikasnu istragu u slučajevima napada na novinara Tufika Softića.
To je prvostepena presuda sutkinje podgoričkog Osnovnog suda Milene Brajović, koja je novinaru dosudila 7.000 eura odštete zbog pretrpljenih i budućih duševnih bolova, jer ni nakon deset godina nijesu pronađeni napadači, ni nalogodavci napada na njega, pišu Vijesti.
Softić je pokrenuo spor protiv države i tražio odštetu od 100.000 eura.
Zbog nedostatka dokaza Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju obustavilo je istragu zbog pokušaja ubistva Softića od prije više od devet godina, dok Osnovno državno tužilaštvo još izviđa ko je prije skoro četiri godine postavio bombu pored automobila novinara…
Što se tiče prvog napada na novinara, sud je utvrdio da se propusti u postupanju države i njenih organa ne ogledaju samo u dužini trajanja pretkrivičnog postupka i same istrage, već i u činjenici da je tužilaštvo saslušalo novinara tek nakon sedam godina, te da mu nije dozvolilo aktivno učešće u istrazi.
Dalje se dodaje i da je tužilaštvo takođe tek nakon sedam godina prvi put saslušalo Draška Vukovića i Dragana Labudovića, dok Nikola Božović nije nikada ni saslušan, iako su ovo osobe koje je novinar u svojim izjavama pred Upravom policije pominjao kao lica od kojih je dobijao prijetnje povodom pisanja novinskih članaka o djelovanju kriminalne grupe sa sjevera Crne Gore.
“Za ovaj sud je uočljivo i to da da prilikom izrade DNK analize nije urađen profil Labudović Dragana, kako bi se isti mogao uporediti sa DNK profilom nađenim na bejzbol palici, a obzirom na činjenicu da je riječ o licu koje je tužilac konstantno pominjao kao nekoga ko mu je uputio prijetnje”, piše u presudi.
Sud konstatuje i da se u slučaju podmetanja bombe ispod Softićevog automobila izviđaj vodi već četiri godine, bez rezultata.
“Ne treba svaka istraga da bude nužno uspješna, međutim, ona treba u principu da bude takva da može da dovede do utvrđivanja činjeničnog stanja i da dovede do identifikovanja i kažnjavanja odgovornih lica, što će reći da istraga mora biti detaljna, brza i nezavisna”, zaključuje sutkinja.
Iako konstatuje da su se napadi na novinara odigravali noću, u dvorištu kuće i u prisustvu njegove maloljetne djece, te da se Softić aktivno bavio temama vezanim za kriminal, sutkinja je ocijenila da je odšteta od 7.000 eura adekvatna, te da bi sve preko toga predstavljalo neosnovano obogaćenje novinara.
Istraga o pokušaju ubistva Softića pokrenuta je tek sedam godina nakon što su ga dvojica muškaraca palicama tukla po glavi.
U bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu i beranskom Osnovnom tužilaštvu tvrde da nije njihova krivica što prikupljeni dokazi u postupcima pokušaja ubistva i bombaškog napada na novinara nijesu dovoljni za krivično gonjenje nalogodavaca i napadača tih događaja.
Novinaru je 2014. dodijeljeno policijsko obezbjeđenje, jer je Agencija za nacionalnu bezbjednost imala saznanja da mu prijeti opasnost. Na osnovu njihovih podataka, iza napada na Softića stoje pojedini pripadnici klana Darka Šarića o čijim je nezakonitim poslovima pisao.
Ubrzo nakon što je podnio tužbu protiv države, policijsko obezbjeđenje mu je ukinuto, sa obrazloženjem da više nije ugrožen.
Jedini osuđeni u slučajevima napada na novinara je Draško Vuković i to zato što je lagao policiju i tužioce u vezi sa pokušajem ubistva i istragu skrenuo u pogrešnom pravcu. On je sa Osnovnim tužilaštvom u Beranama potpisao sporazumno priznanje krivice i platio 1.700 eura.
Softić: Država da nastavi da traži napadače
Softić i njegov punomoćnik advokat Dalibor Tomović su istakli da su zadovoljni što je sud po prvi put potvrdio neaktivnost državnih organa u otkrivanju počinilaca krivičnih djela.
“Nije moje da ja gonim počinioce, kao što je Vrhovni državni tužilac jednom prilikom meni poručio- da preuzmem privatno gonjenje. Besmisleno je da se ja gonim sa ljudima sa kojima se svakodnevno srećem u Beranama. Mislim da država treba da nastavi taj postupak i u tom smislu mi vrlo brzo očekujemo presudu Ustavnog suda”, rekao je Softić.
Advokat je dodao da će se žaliti na presudu što se tiče visine odštete, u cilju traženja pravičnog zadovoljenja, jer je novinar i dalje žrtva nerada državnih organa.
“Što se tiče iznosa štete ja mogu samo da kažem da apsolutno nema tog novca koji bi meni mogao da nadoknadi tih deset godina života i sve ono što smo moja porodica i ja doživjeli za tih deset godina i što će proizvoditi posljedice i u budućnosti”, dodao je novinar.
Kako je saopšteno iz Akcije za ljudska prava (HRA), ovo je prva presuda u istoriji crnogorske sudske prakse kojom je tužiocu dosuđena nematerijalna šteta zbog nedjelotvorne istrage napada.
“Raduje nas što je prvostepeni sud potvrdio naše tvrdnje da pokušaj ubistva novinara Tufika Softića nije istražen na nivou minimalnog evropskog standarda prava na život, koji je Crna Gora bila dužna da obezbijedi. Nažalost, VDT je na naše tvrdnje, koje smo im uputili prije podnošenja tužbe, odgovorilo da su neosnovane i da je urađeno sve što je trebalo uraditi u cilju otkrivanja napadača. Presuda bi sada morala da podstakne sve nadležne u državi da obezbijede da se napad na Softića djelotvorno istraži i da se nikad više tako površno i nezainteresovano ne priđe istrazi napada na novinara”, rekla je izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević.