Više od 850 miliona mladih u svijetu, što je gotovo polovina ukupnog broja učenika i studenata, trenutno su kod kuće bez mogućnosti dolaska u svoje škole i fakultete, pokazuje najnovija procjena UNESCO-a. Sektor školstva još se nije susrijetao s ovakvom situacijom kojoj evropske zemlje pokušavaju doskočiti nastavom putem televizije i interneta.

U većini bogatih evropskih zemalja, jaslice, vrtići, osnovne i srednje škole i fakulteti zatvorili su svoja vrata, a neki ne rade već sedmicama.

Najveći  problem online učenja je preveliko opterećenje interneta. Od početka zabrane rada škola većina učenika i profesora bori se s problemom preopterećenih platformi za učenje.

Evropski komesar za unutrašnje tržište Thierry Breton pozvao je operatere i korisnike na “zajedničko djelovanje” kako bi se smanjio pritisak na internet i olakšao rad na daljinu i internet nastava.

Školske ustanove su neravnopravne u uslovima izolacije. Neke škole su učenicima podijelile tablete, a druge nisu opremljene ni pripremljene za brzo uvođenje internet nastave.

U Italiji, gdje 8 miliona učenika ne ide u školu, Rim je objavio da će za ovakav oblik nastave izdvojiti 85 miliona od 25 milijarda eura vrijednog programa za borbu s koronavirusom.

Evropsko istraživanje sprovedeno 2019. pokazuje da više od polovine stanovnika u Italiji nema osnovnog informatičkog znanja.

Austrijski mediji vrve praktičnim preporukama, savjetima psihologa, pedagoga i životnih trenera o tome kako organizovati učenje kod kuće i dobro rasporediti vrijeme.

“Imamo raspored za svaki dan”, kaže Sebastian Bred, otac 8-godišnjeg Erika, u Beču. “Ponekad se bojimo da ga ne učimo onome što mu treba”, zabrinut je otac koji ipak dodaje da je “siguran da će nakon ovoga naše korištenje računara, doživjeti nagli zaokret”.

Šta uraditi kad porodica ima samo jedan računar na troje, četvoro ili petoro ukućana? Kad roditelji ne govore ili loše govore jezik zemlje u kojoj žive? Kada u kući nema štampača ni mirnog kutka za rad?

“Profesorica sam i živim u kući u kojoj ima dosta prostora pa mogu pomoći svojoj djeci koja imaju 9 i 6 godina. Ali ima ih koji žive u garsonjeri sa šestoro djece… Nemojmo se zavaravati”, kažeAlbine Pasquet, profesorica francuskog jezika na jugu Francuske.

Soumia koja s troje djece živi u pariškom predgrađu, kaže da je nastava od kuće “robija”. “Škola i ja to su dva pojma”, priznaje mlada žena koja “nije puno išla u školu”.

Ovakva izolacija ima dobru stranu što učenici više mogu cijeniti “pravu školu”.

“Shvatiš da je zapravo sjajno ići u školu”, kaže Samuel, mladi Italijan.

Izvor: Tportal.hr