Nemanja Đurišić rođen je 14. 12. 2004. u Beranama, đak je Srednje medicinske škole “Dr Branko Zogović”. Nemanja je atletičar, državni prvak, reprezentativac, rekorder i član Atletskog kluba Lim.
Kaže da kad ispred sebe postavi određeni cilj, često ostaje zaslijepljen željom da to ostvari da ne razimšlja o drugim faktorima ili posledicama koje to može da izazove. Što se tiče vrlina, njegovi prijatelji uvijek ističu njegovu upornost kao najveću vrlinu, a pored toga i saosjećajnost, dobrotu, istrajnost i činjenicu da uvijek mogu da računaju na njega. Za naš portal govori o ljubavi prema atletci, treninzima, planovma…
Za koji klub se takmičiš i koliko se baviš atletikom?
Treniram za Atletski klub Lim skoro osam godina.
Sjećaš li se svojih atletskih početaka?
Sjećam se, kao što znamo, svaki početak je težak pa tako je bio i moj, ali zahvalan sam sebi što uprkos poteškoćama na koje sam nailazio nisam odustao od onoga što sam znao da zaista želim.
Da li je teško trenirati atletiku?
Izuzetno je teško trenirati atletiku jer zahtijeva velika odricanja, upornost i posvećenost. Međutim, ukoliko nešto dovoljno volite i želite pitanje je vremena kada će vaš trud stići na isplatu.
U kojoj disciplini se takmičiš?
Oprobao sam se u svim disciplinama, trenutno se takmičim u trci na 1500m gdje sam i najbolji senior u državi i u skoku u vis gdje držim i nacionalni rekord u dvorani za mlađe juniore, a meni posebno drag je višeboj u kom sam najbolji desetobojac u državi za mlađe juniore.
Zašto baš atletika?
Nije bilo lako opredijeliti se odmah za kraljicu sportova. Prije nje sam se oprobao i u košarci i fudbalu i jiu-jitsi, ali na njoj sam ostao. Ona mi je pružila najviše prostora da se razvijem kao sportista, a i kao ličnost, da iskažem i svoje druge kvalitete i naravno, ljubav koju osjetim u svakom momentu kada sam na stazi presudila je da se tu zadržim.
Tvoja najveća podrška?
Naravno moram posebno izdvojiti to da bez mog trenera Zoranja Jojića, moje porodice i prijatelja koji su od samog početka uz mene ne bih bio to što jesam i ovim putem im se zahvaljujem na svemu, posebno treneru Zoranu koji je svojim treninzima i savjetima napravio od mene uspješnog sportistu.
Šta je po tebi potrebno da bi neko bio dobar sportista?
Ono što je, po meni, osobina broj jedan ukoliko želite da se ostvarite u sportu, jeste upornost. Red, rad i disciplina su tri faktora koja su neophodna za razvoj bilo kog sportiste.
Kako sve postižeš, škola treninzi?
Kad je u pitanju usklađivanje školskih obaveza sa atletikom, nekad je teško, ali na kraju, uz dobru organizaciju, uspijem da završim školsku godinu sa zadovoljavajućim uspjehom. Jedini problem jeste taj što ljudi nisu dovoljno infomisani o mojim uspjesima i uspjesima drugih sportista pa ponekad nailazimo na nerazumijevanje.
Tvoji najveći uspjesi?
Kao najveći uspjeh izdvojio bih nedavno učešće na Evropskom prvenstvu u Kipru, i, naravno, to što sam trenutno najbolji u državi u svojoj disciplini.
Planovi za budućnost?
Trenutni plan je da nastavim da treniram i poboljšam dosadašnje rezultate, a što se tiče daljih planova, želja mi je da se jednog dana nađem na Evropskom prvenstvu i da tu, naravno, osvojim medalju kao potvrdu za svoj rad, jer je to cilj koji sam sebi postavio u startu.
Poruka mladima?
Želio bih da poručim mladima da nikada ne odustaju od svojih ciljeva, da izaberu pravi put uprkos težini koju on nosi, i da ne zaborave da njihov upjeh zavisi od njih samih, a upornost je najjače sredstvo za postizanje uspjeha.
