Nemanja Marsenić, rođen 24. Aprila 1995. godine je mladi rukometaš koji igra za RK Komovi na poziciji lijevog beka. Rukometom se bavi od tinejdžerskih dana. Najveći dio svog vremena posvećuje sportu i jednog dana bi želio da postane trener. Za naš portal govori o rukometu, o svom klubu, uzorima…
Kada i kako se javilo interesovanje za ovaj sport?
Rukomet sam počeo da treniram sasvim slucajno. Stariji brat je trenirao I ja sam se uz zainteresovao za ovaj sport.
Koliko se dugo baviš rukometom i koji je tvoj najdraži momenat u karjeri?
Više od 11 godina se bavim rukometom, definitivno najdraži momentat u karijeri mi je kad smo osvojili Kup Crne Gore, 2019. godine.
Kako bi opisao svoj klub?
RK Komovi nisu samo rukometni klub nego već I porodica koja raste u svakom pogledu iz godine u godinu. To bio bio najbolji opis kluba.
Ko su tvoji uzori i zašto?
Uzor mi je moj stariji brat zbog kojeg sam počeo da treniram.
Da li bi nešto promijenio vezano za ovaj sport?
Pa, da budem iskren, ne bih ništa promijenio vezano za rukomet. Mislim da je za sada sve kako treba da bude.
Kako se nosiš sa stresom i neprijatnim situacijama?
Svaki posao i sport su sami po sebi strensni i neprijatne situacije se događaju često, tako da sam navikao na to. Sad nemam problema po tom pitanju.
Da se ne baviš rukometom, čime bi se bavio?
Da se be bavim rukometom vjerovatno bih upisao višu školu ili možda DIF.
Da li i kako stižeš da ukladiš privatni život i obaveze?
Naravno, iskren da budem, nemam puno privatnih obaveza trenutno, tako da veći dio svog vremena posvećujem rukometu i treninzima.
Možeš li nam kažeš kakvi su ti planovi za budućnost?
Planiram da i u budućnosti nastavim da se bavim rukometom, koliko god budem mogao. A nakon toga, volio bih da se oprobam u ulozi trenera sa mlađim kategorijama.
Koja je tvoja poruka mladima?
Mladima bih poručio da se bave sportom, bilo kojim i uživaju u čarima istog, kako zbog rekreacije, tako zbog zdravlja.
V.I.
