Nevena Dobrašinović, naša mlada sugrađanka, rođena je 15.03.2006. u Beranama, završila je Osnovnu školu „Vuk Karadžić“ i upisala Gimnaziju „Panto Mališić“.
Kaže da su joj vrline strpljenje, saosjećajnost i upornost, a što se mana tiče, veoma je brzopleta i što i njoj samoj veoma smeta, i tvrdoglava je. Za neke stvari je perfekcionista i češto se nervira ako nešto ne ispadne kao je planirala.
Bavi se atletikom i članica je Atletskog kluba Lim iz Berana. Skok u dalj je njena prva disciplina, ali sad pažnju posvećuje troskoku. Državna je rekorderka i šampion u tri kategorije. Za naš portal govori o ljubavi prema atletici, treninzima, planovima, uspjesima…
Otkada treniraš atletiku i u kom klubu?
Atletiku treniram skoro sedam godina i članica sam AK Lim.
Sjećaš li se svojih početaka?
Sjećam se naravno, početak kao početak je bio težak, ali svaka prepreka me je motivisala da se od tog početka udaljim, napredujem i izgradim sebe kao sportistu.
Da li je teško trenirati atletiku?
Definitivno teže nego što sam mislila da će da bude. Treninzi su veoma naporni, pogotovo u pripremnom periodu.
Zasto baš atletika?
Slučajno sam vidjela na televiziji i odmah mi se svidjela raznovrsnost disciplina koju pruža. Sad mogu da kažem da definitivno opravdava naziv kraljice sportova.
Da li imaš sportskog idola?
Konkretno nemam idola, ali se divim svim velikim sportistima i njihovom trudu koji su uložili u uspjehe.
U kojim disiplinama se takmičiš?
Skok u dalj je moja prva ljubav, ali sad mi je troskok prioritet i njemu posvećujem najviše pažnje.
Šta je po tebi potrebno da bi bio dobar sportista?
Posvećenost, želja i naravno red, rad i disciplina.
Planovi za budućnost?
Ne volim da planiram, jer u većini slučajeva šta god sam isplanirala nije ispalo tako, pa neka i sad tako ostane.
Kako usklađujes obaveze sport škola?
Kroz osnovnu školu sam se dobro snalazila, vidjećemo kako će to biti u srednjoj. Svakako je dobra organizacija ključ svega.
Tvoji najveći uspjesi?
Vlasnica sam državnog rekroda za mlađe pionire u troskoku, i pored svoje, šampion sam i u dvije starije kategorije (mlađe juniorke i juniorke).
Poruka mladima?
Budite uporni i uvek idite ka svojim ciljevima. Ja takođe čvrsto vjerujem da se trud uvijek na kraju isplati i da nikada ne treba odustajati. Neuspjeh nikad nije fatalan.
