Nikola Adžić, rođen 12. aprila 1999. godine u Beranama. Završio je gimnaziju „Panto Mališić“ u Beranama, student je istorije i prvotimac Fudbalskog kluba „Berane“. Fudbalom je počeo da se bavi od osme godine, a kako kaže prvi počeci su mu bili na ulici. Želja mu je da postane profesionalni fudbaler i zaigra u nekom jakom evropskom klubu.
Kada ste počeli da se bavite fubalom?
Fudbalom sam počeo da se bavim 2007 godine, kao osmogodišnji dječak, na nagovor prijatelja iz djetinjstva. Počeli smo na ulici, ali to nam nije bilo dovoljno pa smo prešli na travnatu površinu.
Kao i većina fudbalera i vi ste sigurno imali nekog uzora?
I otac i brat su se bavili fudbalom, tako da su mi iz njihove priče oni postali uzori. U svijetu fudbala uzor mi je bio Fernando Tores.
Da li je postojao neki povod da počnete da se bavite fudbalom?
Na nagovor drugara iz djetinjstva sam počeo trenirati. Iz treninga u trening, kasnije iz godine u godinu je želja bila sve veća i veća za dokazivanjem i uspjehomu fudbalu. Mada i kao dječak sam volio da gledam fudbal i nekako se javila želja za tim sportom i eto, i dalje sam tu.
Da li je fudbal kod nas isplativ?
Iskreno, nije. U svijetu fudbala novac je preuzeo prevlast. Vidimo da se igrači prodaju za nestvarne cifre, dobijaju unosne ugovore, a toga u Crnoj Gori nema. Mada, radom i dobrim utakmicama svakako se može očekivati šansa da neki klub iz inostranstva to uoči.
Imate li neki određeni cilj koji ste sebi postavili?
„Pa ima dosta ciljeva koje sam postavio sebi da ih ostvarim. Iz dana u dan težim ka tome da ispunim neki od njih. Ali izdvojiću onaj da postanem profesionalni fudbaler i zaigram u nekom jakom evropskom klubu“.
Možete li nam reći koliko je potrebno odricanja i žrtvovanja da bi postao dobar fudbaler?
Pa treba da date sve od sebe, ali bukvalno. Morate biti spremni odreći se nekih stvari da bi postigli određeni uspjeh. Svakako je bitna i podrška ljudi iz svoje okoline, najviše porodice i prijatelja. Potrebna je velika želja za uspjehom, uz dosta treninga i rada, dati sve od sebe i uspjeh će kad tad doći. Isplati se sav trud.
Koja je to utakmica koja vam je ostala u posebnom sjećanju?
Odigrao sam dosta utakmica. Svaka je bila nekako posebna na svoj način. Bilo je i dobrih i loših trenutaka, ali izdvojio bih utakmicu iz mlađih kategorija, kada sam protivničkoj ekipi dao četiri gola i još dva puta asistirao. Ne mogu se sjetiti koja je ekipa bila, znam da smo slavili rezultatom šest na prema dva.
Jeste li zadovoljni dosadašnjim uspjehom vašeg tima?
Trenutno ide sve po planu. Mislim da klub kao što je “Berane” ne zaslužuje da igra regiju, jer klub sa tradicijom dugom 100 godina sigurno može biti član i prve lige Crne Gore, čemu težimo i nadamo se da ćemo se ubrzo vratiti tamo gdje pripadamo, a to je prva liga.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Pa pored toga što se bavim fudbalom, studiram istoriju. Uz fudbal, to je moja „druga ljubav“. Ali svakako je prioritet da nastavim da se bavim fubalom, a i nadam se da ću uskoro završiti fakultet, ide mi dobro na oba polja pa ćemo vidjeti na kraju.
Koja je vaša poruka mladima?
Mladima bih poručio da ne odustaju od svojih snova, da budu uporni i istrajni u onome što žele, to je recept za uspjeh. Ako želite da odustanete od nečega , sjetite se zašto ste počeli.
loading…