Nikola Labudović, učenik devetog razreda osnovne škole “Vuk Karadžić”, rodjen je 30. 01. 2008. godine u Beranama. Tako mlad, a već niže životne uspjehe.
Ovaj mladić, već duže vrijeme se bavi rukometom. Izdvojio je malo vremena za naš portal, pa smo mu postavili par pitanja.
Kada se u tebi probudila želja da se baviš rukometom?
Kao mladji tražio sam sebe u raznim sportovima, mogu slobodno reći da sam se u dosta njih i oprobao. Tada je moj brat trenirao rukomet, slobodno mogu reći da se taj sport i meni dopao kada sam vidjeo kako sve to funkcioniše na terenu.
Kada si počeo da treniras ovaj sport?
Rukomet sam počeo trenirati sa 8 godina.
Koji je tvoj prvi uspijeh u ovom sportu?
Ne mogu vam tačno odgovoriti, ali sjećam se da je to bio jedan od turnira na kojem je učestvovao klub za koji sam tada igrao.
Koliko puta dnevno imaš treninge?
Treninge imam dva puta dnevno, uz to što se često i sam treniram.
Da li imaš nekog ko ti je inspiracija i motivacija za dalje uspjehe?
Inspirišu me pobjede mog kluba i želim da ih u budućnosti samo nižemo jednu za drugom. A sto se tiče motivacije, motivišu me prvo roditelji naravno treneri i čitava ekipa. A ne bih mogao da ne izdvojim ljude iz okoline.
Da li je teško postići školske obaveze i obaveže koje iziskuje rukomet?
Biću iskren, nije ni malo lako, kada trenirate i morate da se spremate za testove i odgovaranja, morate dobro isplanirati svoje vrijeme. Naravno, ako imate volje i želje sve je moguće.
Ko ti je najveća podrška u svom radu?
Kao što sam rekao, ljudi koji me motivišu su zapravo i moja najveća podrška, to su moja porodica, treneri i dragi ljudi iz okoline.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Svoje slobodno vrijeme provodim sa društvom i porodicom, volim da izađem.
Da li, pored rukometa, imaš još neki hobi?
Ono što me trenutno ispunjava i čini srećnim jeste rukomet. Ne bih ništa mogao uporediti sa tim, tako da bih rekao da je rukomet moj jedini hobi.
Koja je tvoja poruka za mlade ljude?
Koliko god bilo teško i naporno ne odustajte. Nikad ne znate šta možete postići. Ova moja poruka ne važi samo za rukomet već i za sve u životu.