Nikoleta Obradović, fudbalski sudija, rođena 10. maja 1990. godine, završila je gimnaziju “Panto Mališić”, profesor je razredne nastave. Za naš portal govori kako je to biti fudbalski sudija, o ljubavi prema ovoj profesiji, planovima…
Kada se javila ljubav prema ovoj profesiji?
Ljubav prema fudbalu, tačnije suđenju se javila još u srednjoj školi. Oprobala sam se u dosta sportova, ali u fudbalu nikad. Vrlo malo sam znala o pravilima fudbala i mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto sam se okrenula fudbalu, tačnije suđenju.
Kada ste postali fudbalski sudija?
Fudbalski sudija sam postala 2008. godine. Prvo sam sudila mlađim kategorijama, petlići i pioniri, a zatim vrlo brzo i seniorima.
Možete li da nam izdvojite tri osnovne osobine vrhunskog sudije?
Tri osobine vrhunskog sudije bibile: strpljenje, upornost, smirenost, ali da ne zaboravim vrlo bitno kao osnov za mentalnu snagu sudije, jeste i dobra fizička pripremljenost, koja kod vrhunskog sudije mora biti na najvišem nivou.
Kada i koja je bila vaša prva utakmica na kojoj ste sudili?
Moja prva utakmicca je bilana mlađe kategorije, to su petlići Berane-Brskovo,u aprilu 2008. godine.
Da li postoji utakmica koja je na Vas ostavila poseban utisak?
Uvijek kad me pitaju koje su to utakmice pomenm utakmicu humanitarnog karaktera Berane-Partizan, gdje sam bila četvrti sudija i utakmicu prvog kupa za žene Mladost- Ekonomski. Posebno mi je bilo drago što sam bila dio sudijskog tima koji je sudio prvi ženski kup, jer je ženski fudbal konačno počeo da se razvija u našoj zemlji, što me jako raduje.
Šta smatrate svojim najvećim sudijskim uspjehom?
Trenutno moj najveći uspjeh je što sam došla do internacionalne liste sudija pomoćnika i jako sam zadovoljna, ali to ne znači da je to kraj, cilj mi je da ostanem na toj listi i da nastavim sa napredovanjem.
Najveća podrška?
Moja najveća podrška je bio moj otac, koji se takođe bavio suđenjem dugo godina, ali naravno tu su i brojni ljudi iz fudbalskog saveza, koji su vjerovali u mene i pružili mi maksimalnu podršku.
Postoje li neprijatnosti i predrasude dok sudite i kako se nosite sa njima, ako postoje?
Moram priznati da je na početku bilo mnogo predrasuda i neprihvatanja, da jedna žena sudi “muški” sport. Ali je sada sasvim drugačije i kada izađem na teren shvatim, da smo prevazišli te razlike i predrasude. Jeste trebalo mnogo strpljenja i truda, ali ako nešto volite ništa nije teško.
Imate li neku anegdotu sa utakmica, koju bi podijelili sa nama?
Bilo je mnogo anegdota i zanimljivosti, ali meni najzanimljivije je bilo suđenje u regiji, ekipi E-Roma, koji su na svakoj utakmici pravili salto i zvali me “sudijice”.
Ko je po Vama najbolji svjetski sudija i imate li uzora?
Za mene najbolji svjetski sudija je bio Milorad Mazići naravno uzor Bibijana Štajnhaus.
Planovi za budućnost?
Planovi za budućnost, može da da prevaziđemo predrasude, utakmice muškim ekipama, Liga šampiona, Svjetsko prvenstvo.
Šta biste poručili mladima koji žele da krenu vašim stopama?
Svi mladi koji žele da se bave ovim pozivom, moraju prije svega da vole fudbal, a zatim da budu uporni i istrajni i da sebi postave cilj koji žele postići. Sigurna sam da će naići na podršku svih ljudi iz fudbalskog saveza, koji će im omogućiti da dođu do ostvarenja onog što žele. Fudbal, kao i svaki drugi sport može vam donijeti samo lijepe i nezaboravne momente, vjerujte mi.
