Nikolina Stanić rođena je u Beogradu 15. februara. Odličnim uspjehom završila srednju školu (gimnaziju) u Andrijevici.
Voli umjetnost, piše poeziju. Književnost za nju predstavlja poseban vid ljubavi. Osoba je koja prihvata i kritike i pohvale, jer tada zna da je dobra u nečemu.
Za naš portal govori o ljubavi prema pisanju, inspiraciji, hobijima, planovima…
Otkud ljubav prema pisanju?
Pisanje sam prvo doživljavala kao potrebu, a zatim je to preraslo u ljubav. Sve što mi život donese, prenesem na papir. Osjećam potrebu da sve ono dobro, ali i loše moram sa nekim podijeliti. Svakodnevnim čitanjem poezije, počela sam da je doživljavam, kako bih na kraju i ja počela da je pišem.
Pišeš li poeziju ili prozu?
Pisanje je nešto bez čega ne bih mogla zamisliti jedan svoj dan. Poezija je ono što me pronađe kada se izgubim, pa se tako više njoj posvećujem, dok prozu pišem isključivo kada su u pitanju literarni konkursi.
Da li se sjećas svojih početaka?
Činjenicu da su svi počeci teški, mnogo bolje sam počela da shvatam kada sam i ja bila početnik u svemu ovome. Ne krijem da sam imala strah i da sam sebi često postavljala pitanje da li sam na pravom putu. Možda sam još uvijek na početku istog, ali sa ciljem i ne odustajući tako lako.
Odakle “crpiš“ inspiraciju?
Kao što sam već pomenula, sve što mi život donese za mene je neki vid inspiracije. Sve ono loše i dobro, nova poznanstva, prijatelji, ljubav. U svemu pronađem onu svijetlu stranu i vjerujem da ljepota zaista postoji u svemu.
Da li imaš uzore?
Konkretno ne, nikog. Ali svakako smatram da bi to trebala biti osoba kod koje upornost, kreativnost i entuzijazam igraju glavnu ulogu.
Da li si osvjala neke nagrade?
S obzirom na to da sam učesnica brojnih literarnih konkursa, mogu istaći da sam za izvjesno vrijeme dobila veliki broj nagrada. Od posebno dragih izdvojila bih osvojeno prvo mjesto na literarnom konkursu u Podgorici koji raspisuje Savez udruzenja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Zatim brojne nagrade u Beranama i Andrijevici, kao i specijalno pohvaljen rad u Plavu. Najviše me raduje što se moj sastav na temu “Ej slobodo, sunce jarko” našao u časopisu “Glasnik”.
Da li imaš neke hobije?
Knjige su moja najveća strast, pa tako dane provodim čitajući naše, ali i svjetske književnike. Volim da tragam za nečim novim i naučim što više stvari. Pored pisanja, čitanje poezije je takođe neizbježno.
Vec devet godina sam član KUD-a “Komovi”, a u slobodno vrijeme volim da igram tenis. Najljepše provedeno vrijeme bude uvijek sa dragim osobama.
Planovi za budućnost?
Nedavno sam iza sebe ostavila moždačak i najljepše dane svog života. Dalje školovanje nastavljam na Fakultetu političkih nauka, i radujem se novim izazovima koje će mi novinarstvo donijeti. Za par mjeseci planiram da počnem pripreme za svoju prvu zbirku poezije koja će, nadam se, biti još jedan korak naprijed.
Poruka mladima?
U vremenu koje stalno pokušava od nas da napravi ono što nijesmo ili ne želimo biti, ja biram da ostanem svoja što poručujem i drugima. I da, tragajte, čekajte, učite i volite! Život će nam još mnogo toga priređivati, na nama je da iz svega toga izvučemo ono najbolje.
